Piše: Miloš Lalatović
Geto. Šta je to? Dio grada, gdje živi izdvojena grupa ljudi, najčešće pod pritiskom. Nešto ima interesantno u ovoj pojavi. Iako se geto uglavnom vezuje za Jevreje i za crnačke četvrti u Americi, mislim da je ovaj fenomen mnogo šire rasprostranjen. Tokom istorije vidimo da su se ljudi skupljali u neku vrstu geta najčešće iz straha. Prve hrišćanske zajednice su ličile na geta, kasnije sa legalizacijom hrišćanstva, tu ulogu je preuzelo monaštvo. A kasnije u okviru samog hrišćanstva razne sektne grupe, na primjer katari.
U termin geto bi mogle da ulaze danas i mnoge subkulture, koje se često sa podozrenjem gledaju od strane mejnstrima. U neku vrstu geta pored grupa, mogli bi da se ubrajaju i pojedinci, koji ne pripadaju nijednoj getoiziranoj grupi, ni nacionalnoj ni subkulturnoj , niti bilo kojoj drugoj. Jednostavno su svojim ličnim svojstvima izdvojeni, bilo da je ta izdvojenost uzrokovana spoljnim fizičkim izgledom, bolešću, i svojim vrlo često neprilagođenim psihičkim osobinama. Mnogo puta se ovi ljudi nazivaju nakaze, čudaci, ludaci, frikovi, i što je interesantno, i sami oni vremenom se prilagođavaju na ove uvredljive konstatacije okoline, bilo da su im one direktno upućene ili indirektno, putem prezirnog ili sažaljivog odnosa prema njima.
Dešava se neka čudna vrsta kombinacije kompleksa i izabranosti kod navedenih ljudi. Iako žele da budu prihvaćeni od okoline, dešava se i vrsta čudnog zadovoljstva, pa makar to bila i negativna selekcija. Geto, čudna pojava, protivrječna, negativna, ali ima i pozitivna svojstva. Pitanje je bili svi oni genijalni pripadnici jevrejskog naroda bili to što su, da nije bilo geta. Neki ljudi kao da imaju potrebu za njim. Geto je mistična pojava većini izvan njega, pa i onima u njemu samom. Možda bi najveća kazna nekim ljudima bila istjerati ih iz geta, bilo stvarnog ili imaginarnog. Geto jedan od simbola ,,neprihvaćenih“.