Piše: Nebojša Popović
Donji dom britanskog parlamenta odobrio je početkom maja jednoglasno Predlog britanske poslanice Ališe Kerns o Zapadnom Balkanu, kojim se priznaje „akutna bezbjednosna situacija na Zapadnom Balkanu“. Tokom debate o bezbjednosti, Kernsova je čak predložila da Ujedinjeno Kraljevstvo pošalje mirovne snage NATO-a u strateški distrikt Brčko.
„Čak i jedan bataljon NATO trupa u Brčkom bi vojno onemogućio otcjepljenje(Republike Srpske) i imao bi stabilizirajući efekat na cjelokupnu bosansku politiku“, rekla je ona.
Poslanik Bob Stjuart kazao je da u potpunosti podržava tu ideju, jer bi otcjepljenje Republike Srpske, koju, kako kaže, podržava Rusija, rezultiralo ratom.
„Britanski bataljon, postavljen u Bosni i Hercegovini, dao bi veoma jak signal. Iskreno, britanski bataljon je vjerovatno najbolji bataljon za slanje u takvu situaciju održavanja mira“, rekao je Stjuart.
Nagazna mina za Crnu Goru – Rezolucija o genocidu u Srebrenici
Okolnost da se u britanskom parlamentu uopšte razgovara na temu slanja trupa u distrikt Brčko veoma je interesantna i ujedno zlokobna. Dojče vele to bez okolišanja objašnjava – grad Brčko sa svojim od pamtivijeka većinskim muslimanskim stanovništvom je poput klina, zabijenog tačno između dvije regije onog što će kasnije postati Republika Srpska.
Dakle, Brčko praktično dijeli Republiku Srpsku na pola, što znači da razmatranje o slanju britanskih trupa u taj grad Banjaluka ne može shvatiti drugačije osim kao prijetnju. Naravno, debata u britanskom parlamentu jasno pokazuje da su u Londonu savršeno svjesni da će izglasavanje rezolucije o Srebrenici samo pojačati tenzije u regionu. Ali to je, valjda, od početka i bio cilj..
Šira slika
Ako se sagleda šira slika i postavi pitanje otkuda najednom tolika hitnost Zapada da se kroz UN progura rezolucija o Srebrenici, a Kosovo što prije primi u Savjet Evrope i NATO, iako je NATO defakto odavno na Kosovu – tj. zašto se žuri da se nedovršeni posao na Balkanu čim prije konačno okonča u skladu sa interesima geopolitike atlantizma, čini se da se odgovor nameće sam po sebi.
Naime, bliži se dan kada će sa Rusijom i Kinom, htjeli to ili ne, morati da se pravi novi globalni dogovor. Da li će biti organizovana mirovna konferencija velikih sila po uzoru na mirovne konferencije iz 19. vijeka, ili pak neka nova Jalta, manje je važno što se tiče same forme i modaliteta, ali rat u Ukrajini koji je samo (najvidljiviji) dio procesa nove transformacije svijetskog poretka moraće dobiti svoj konačni epilog. A to znači razgovore ne samo o Ukrajini već o svim spornim pitanjima…
U trenutku kada se ponovo sjedne za pregovarački sto da se dogovaraju nove zone uticaja i pravila igre, biće neobično važno ko sa čime raspolaže, i ko ima kakvog aduta u rukavu. A pitanja kao što su Bosna i Hercegovina, i naročito Kosovo i Metohija – pitanja su od globalnog značaja na kojima velike sile odmjeravaju svoj prestiž. Činjenca da i Evropa i SAD u ovom trenutku traže od Pekinga pomoć za ukrajinsko pitanje samo potvrđuje relativnu slabosti Zapada, ali i objašnjava zašto je Zapad sve više sklon radikalnim i agresivnim rešenjima.
