Piše: Nebojša Popović
Cenzura koju je sprovodio Fejsbuk preko svojih „fakt čekera“, nalikuje nečemu što je Džordž Orvel opisao u svom čuvenom romanu – „1984“. To je bio modus operandi najveće društvene mreže na svijetu, po ličnom priznaju njenog osnivača, Marka Zakerberga.
Cenzura je, naime, pod izgovorom sprečavanja širenja navodnih dezinformacija, naročito uzela maha nakon pobjede Donalda Trampa 2016. godine. U toku KOVID -19 krize, Fejsbuk je bio pod snažnim pritiskom Bajdenove administracije, iz koje su, po Zakerbergovim riječima – „zvali momke iz našeg tima, vikali na na njih, proklinjali i prijetili posledicama ako (sa Fejsbuka) ne skinemo stvari koje su istinite“.
Prvi čovjek kompanije „Meta“ nadalje je priznao da je njegova firma otišla predaleko u ispunjavanju apetita američke Vlade za cenzurom, zbog čega je Fejsbukove „fakt čekere“ zbog ogromne pristrasnosti uporedio sa Orvelovim cenzorima.
„Naprosto je došlo do tačke u kojoj… nastavak programa(fakt -čekinga) toliko uništava povjerenje, naročito u Sjedinjenim državama“, kaže Zakerberg koji danas najednom uviđa da je od početka bio zabrinut da baš on bude taj ko će odlučivati „šta je istinito na svijetu“.
Istovremeno, Zakerberg je pohvalio poslovni model kompanije „X“ za koji kaže da je u smislu slobode govora superiran u odnosu na Fejsbukov. Naravno, javno posipanje pepelom izvršnog direktora Mete – konglomerata sa oko 72 hiljade zaposlenih, dogodilo se tek nakon što je procurila vijest da se čovjek koji kontroliše Fejsbuk, Instagram, WhatsApp i Threads, u novembru sastao sa novoizabranim predsjednikom SAD Donaldom Trampom u njegovoj rezidenciji na Floridi.
Maks Blumental: Potencijalni atentator na Trampa regrutovao dobrovoljce za Ukrajinu
Od tog trenutka Zakerberg popušta pod teretom sopstvene savjesti. On odjednom uviđa da cenzura nije dobra, da bi do Nove godine radio na medijskoj strategiji kako da novonastale promjene saopšti zaposlenima i javnosti. Očigledno najveći problem bilo je kako priznati da je do skora bio jedan od glavnih vojnika režima kome bi na kontroli informacija debelo pozavidjeli i u bivšem Sovjetskom Savezu. I to sve, naravno u zemlji, koja se predstavlja za svetionik svijetu, te ideal ljudskih prava, slobode govora i demokratije…
Elem, ukidanje programa fakt čekinga za sada je predviđeno samo za SAD, dok u EU strahuju da Tramp, Mask i Zakerberg potencijalno kuju „opasan plan za Evropu“ koji prijeti da podrije digitalnu odbranu Brisela. EU ne želi da se odrekne fakt čekera u svom digitalnom dvorištu, dok Amerikanci na tome trenutno previše ne insistiraju – što bi samo po sebi trebalo nešto da govori, makar običnim građanima Evrope.
Nažalost, čini se da činjenca da EU najviše zazire od mogućeg smanjenja cenzure na društvenim mrežama govori mnogo više nego što to na prvi pogled izgleda. Opsesivna kontrola nad informacijama uvijek je u tijesnoj sprezi sa opstankom elita na vlasti, ali dugoročno ishod nikada nije dobar.
Ipak za žitelje Balkana vjetrovi koji duvaju iz Amerike nose i ponešto pozitivno. U tom smislu poruka je jasna. A ona glasi da se prema raznoraznim fakt čekerima i denuncijantima iz Crne Gore i okruženja, ubuduće treba se odnositi sa istim prezirom kao što to čine naši prijatelji u SAD.
