Piše: Atanas Stupar
Veliki pjesnik Josif Brodski nazvao je Veneciju vodenim žigom. Ovih dana naši političari se dogovaraju kako da formulišu jedno pitanje i upute ga jednoj komisiji u Veneciji kako bi od nje dobili odgovor sa žigom. Iako Veneciju povezuju sa žigom, sumnjam da im je poznata knjiga “Vodeni žig” nobelovca Josifa Brodskog u kojoj je Veneciju nazvao “nečim najljepšim što je stvoreno na zemlji”. Pjesniku je posthumno ispunjena želja da na tom, za njega božanskom mjestu, bude i sahranjen.
Žitelji Venecije će vam reći da grad baš i nije ugodan za život ali neće poreći da njihov grad privlači turiste iz čitavog svijeta donoseći im materijalne dobrobite. Pitanje je da li će znati za komisiju koja nosi ime njihovog grada.
U božanskoj Veneciji koja na određen način živi od sopstvenog propadanja smještena je komisija koja savjetuje i preporučuje državama kako da sačuvaju svoje ustavno-pravne sisteme od urušavanja i propadanja. Venecijanska komisija je formirana odmah poslije pada Berlinskog zida.
U Crnoj Gori, gdje po mom sudu još nije pao Berlinski zid, prošle nedjelje je potpisan sporazum o obraćanju Venecijanskoj komisiji. Potpisnici sporazuma uputiće pitanje komisiji. Od komisije će u dogledno vrijeme stići odgovor.
Naši političari očekuju da će iz Venecije dobiti nešto izuzetno dragocjeno i veoma korisno što će povećati ugled njihovih partija.
Prije nego što im to stigne podsjetimo se povoda kojim se obraćaju Venecijanskoj komisiji.
Zahtijevaju provjeru datuma ispraćaja u penziju jedne sutkinje Ustavnog suda Crne Gore!
Skupština Crne Gore traži da se u Veneciji utvrdi datum njenog penzionisanja. Još je na vrijeme i Agencija za suzbijanje korupcije (ASK) da se pridruži pismu Venecijanskoj komisiji. ASK bi trebao da o istom trošku zatraži odgovor koliko iznosi maksimalna vrijednost poklona u eurima koji buduća crnogorska penzionerka može prihvatiti na uzdarje onog dana kada je kolektiv Ustavnog suda bude pratio u penziju.
Ove dvije stavke, ispraćaj u penziju i prigodan poklon, dio su crnogorskog činovničkog pejzaža baš kao što su voda, kanali, mostovi, gondole, Murano staklo, ogledala dio Venecijanskog pejzaža.
Što reći o Crnogorskoj politici koja je riješila da se Venecijanskom ogledalu, pardon Komisiji, obrati riječima iz bajke:
“Ogledalce, ogledalce moje, kaži mi u Crnoj Gori najevropskija partija ko je”
Venecijanska ogledala se prave još od 14. vijeka. Krasi ih umjetnička elegancija i prefinjena izrada. Zahvaljujući tome poznata su i cijenjena širom svijeta. Luksuzna Venecijanska ogledala pojačavaju dubinu prostora i odraz likova u njemu.
Koja je dubina prostora Crnogorske političke scene? Koji se likovi u njoj odražavaju?
Crnogorski politički prostor liči na teretanu prepunu zadihanih i oznojenih vježbača. Ti ljudi neumorno treniraju na birokratsko-administrativnim spravama. Pred javnošću odmjeravaju svoje političarske bicepse, tricepse, kvadricepse.
Državi bi bilo mnogo korisnije da vježbači sa treniranja političkog tijela pređu na treniranje političkog uma. Za to će im biti potrebno mnogo više od gutanja proteina, trčanja u mjestu, prelaska sa sprave na spravu i traženja potvrda, potpisanih žigom, vodenim ili mastiljavim, o tome koliko su jaki.
Glupo je i neozbiljno očekivati od Venecijanske komisije da povodom penzionisanja jednog osiguranika utvrdi koja je partija na evropskom putu a koja na evropskoj stranputici. Beskorisno je saznati kada se može postati penzioner u institucijama Crne Gore ako su u međuvremenu osobe za koje se postavlja pitanje po sili zakona postale penzioneri na ovaj ili na onaj način.
Vrijeme je da odrastemo. Manimo se ogledalceta na zidu i bajkovitih pitanja. Udostojimo sami sebe odgovorima makar na ona najjednostavnija pitanja. Prestanimo da se blamiramo pred Evropskim partnerima. Valjda umijemo sami, bez strane pomoći, izračunati kada se i po kojem zakonu odlazi u penziju. U protivnom što će nam država.
