Piše: Nebojša Popović
Indija je tokom 2024. godine zamijenila Saudijsku Arabiju kao ključni dobavljač nafte i naftnih derivata za EU. Prema izvještaju evropskog tink tenka – „Centar za proučavanje demokratije“, EU je u periodu od januara do avgusta tekuće godine, uplatila Indiji za naftu skoro 20% više u vrijednosti novca, nego prošle godine.
Ako je nekom i dalje čudno otkud Indija tako veliki igrač u snabdijevanju svjetskog tržišta naftom, odgovor je jednostavan – u pitanju je nafta koju ta zemlja Evropi masovno preprodaje od Rusije.
Kako bi zaobišla sankcije koje je sama nametnula Rusiji, EU je pronašla ingeniozno rešenje – evropski blok sada rusku naftu kupuje od Indije po znatno višoj cijeni. Čitav posao je potpuno legalan. Problem je međutim što, kako piše „Politiko“, EU na taj način izdašno finansira Putinovu ratnu mašineriju, te smanjuje izglede Zapada za povoljan ishod u Ukrajini.
Na sceni sada ima ne tako glasnih predloga – da bi Brisel trebalo da zabrani kupovinu ruskih naftnih derivata koji u EU stižu iz trećih zemalja poput Turske, Indije i UAE. Međutim, od toga gotovo da sigurno neće biti niša. Evropi je potrebna nafta, a Rusija je ima, pa Evropska komisija to pitanje izbjegava da komentariše čak i za „Politiko“.
Maks Blumental: Potencijalni atentator na Trampa regrutovao dobrovoljce za Ukrajinu
Čitava stvar je zapravo jedna velika priča o grandioznim interesima i hipokriziji evropske politike. Štaviše, poslovično dobro obaviješteni „Blumenberg“, piše da EU trenutno pregovara sa SAD o ublažavanu sankcija Gasprom banci kako bi se obezbijedile isporuke ruskog prirodnog gasa Evropi.
Neko je u Briselu očigledno pogrešno procijenio realne odnose snaga prije nego se upustio u zaoštravanje krize u Ukrajini do krajnjih granica. Dok u sjedištu EU trenutno rade na pripremi 15. paketa sankcija Rusiji, ispostavlja se da su te sankcije često bile uperene protiv same EU. Da stvar po donosioce odluka u Briselu bude gora, Rusija ne samo da nije ekonomski slomljena, već se priprema da buduće pregovore o Ukrajini vodi sa pozicije sile. O tome bez sumnje svjedoče signali iz Moskve koji poručuju da po završetku rata nije isključeno održavanje „Jalte 2“ na kojoj bi se utvrdila geopolitička konfiguracija u Velikoj Evroaziji.
