Piše: Nebojša Popović
Ilon Mask imao je virtuelno pojavljivanje na mitingu Alternative za Njemačku (Alternative für Deutschland – AfD), koju mnogi karakterišu kao desnu populističku partiju. Mask je okupljenim Njemcima poručio da je vrijeme da se „krene dalje“ od „ krivice iz prošlosti“.
Jedan od sada i zvanično najuticajnijih ljudi u Trampovoj administraciji, insistira na stanovištu da je stranka AfD „najbolja nada za Njemačku“, praktično jedina koja je sposobna da očuva njemački narod i kulturu.
„Djeca ne bi trebalo da se osjećaju krivom zbog grjehova svojih očeva, ili djedova“ – kazao je Mask.
Maks Blumental: Potencijalni atentator na Trampa regrutovao dobrovoljce za Ukrajinu
Ne slučajno, jedna od najžešćih reakcija na poruke sa pomenutog skupa stigla je iz Poljske, od premijera te zemlje Donalda Tuska. On je kazao da za njega Maskov govor zvuči zlokobno.
„Riječi koje smo čuli od strane glavnih protagoista sa mitinga AfD-a o „Velikoj Njemačkoj“ i „potrebi da se zaboravi njemačka krivica za nacističke zločine“ zvuče previše poznato i zlokobno. Naročito samo nekoliko sati prije obilježavanja godišnjice od oslobođenja Aušvica“, napisao je Tusk.
Detalj koji je nažalost, poljski premijer, u svom sve većem strahu od Njemačke zaboravio da saopšti, jeste sramna činjenica da na obilježavanju 80. godišnjice od oslobođenja Aušvica, neće biti nijednog predstavnika baš one sile koja je u januaru 1945. oslobodila Aušvic.
„Crvena armija je 1945. oslobodila koncentracioni logor Aušvic, Rusija će zauvijek zapamtiti da je sovjetski vojnik uništio to zlo i odnio pobjedu“ – izjavio je juče Vladimir Putin. Prethodno je ruski ambasador u Varšavi, Sergej Andrejev, saopštio da ruske diplomate neće prisustvovati na obilježavanju godišnjice oslobođenja Aušvica – jer nema potrebe prisustvovati događaju „gdje se niko neće sjetiti ko je oslobodio logor“.
Naravno, čitava zavrzlama oko Njemačke, Poljske i nepojavljivanja Rusije povodom oslobođenja Aušvica možda bi se mogla pripisati trenutnim geopolitičkim razmimoilaženjima između zemalja – da u Varšavi nisu dobrano svjesni da je stvar mnogo dublja i ozbiljnija. A da je to tako Poljake snažno opominje sama geografija – tj. činjenica da Poljska već decenijama do maksimuma igra na antirusku kartu iako je istorija pokazala da je ta zemlja više puta jednako teško stradala i od svog najbližeg zapadnog susjeda.
Naprosto, Poljska se nalazi u sendviču između dvije najveće evropske sile. Projekcija da će SAD preko NATO u svakoj situaciji i zauvijek štiti Poljsku nauštrb interesa i Njemačke i Rusije krajnje je naivna. Mađarski premijer Orban u julu 2024. u svom govoru na studentskom kampu u Tušnadu, u Rumuniji, upozorio je Poljsku da je ta zemlja preuzela na sebe isuviše rizičnu ulogu u Evropi, ali to izgleda tada nije imao ko da čuje.
Maks Blumental: Potencijalni atentator na Trampa regrutovao dobrovoljce za Ukrajinu
Otuda i tolika zabrinutost premijera Tuska zbog Maskovih akcija. Svaka, ma i najmanja naznaka da SAD gube interesovanje za evropske poslove ili da počinju da preferiraju neke druge političke opcije u Evropi, za sadašnju poziciju Poljske može biti krajnje neugodna.
Uvijek se treba sjetiti izjave bivšeg njemačkog ministra finansija Volfanga Šojblea od 18. novembra 2011, koja je za mnoge tada bila iznenađujuća – „Mi u Njemačkoj nismo bili potpuno suvereni ni u jednom trenutku od 8. maja 1945.“
Dakle, i kod najprozapadnijih njemačkih političara svijest da Njemačka treba da zbaci okove koje su joj nakon Drugog svjetskog rata nametnuli saveznici, decenijama negdje tinja u malom mozgu. U tom ključu treba posmatrati i pojavu i naglo jačanje AdF-a, koji svakako objektivno nije najsrećnija opcija niti rešenje, kako za Njemačku, tako i za Evropu.
Istovremeno, činjenica je da je ruski soldat prije 80 godina oslobodio Evropu, između ostalog i Poljsku, ali i da je upravo Poljska danas jedna od zemalja koja je, kako izgleda, spalila sve mostove za saradnju sa Moskvom, ukoliko neki od zlokobnih duhova prošlosti Evrope izleti iz boce, potencijalno bi mogla biti ozbiljan problem. Jer će se Rusija, kako trenutno stvari stoje, prema evropskim nevoljama u najmanju ruku ponašati idolentno, a vjerovatno i sve posmatrati sa zlurade distance.
