Piše: Nebojša Popović
Par dana pred lokalne izbore u Podgorici DPS je izveo akciju kada je oko 3 hiljade glasača koje je sam prethodno upisao u birački spisak proglasio kao sporne, optuživši pri tom aktuelnu vlast za pokušaj izbornog inžinjeringa. Uporedo sa tim ljudima koji su u Crnu Goru doputovali iz Srbije sa automobila su misteriozno nestajale tablice. Do danas nije poznato ko je krao tablice sa vozila srbijanskih državljana, ni da li će im one ikada biti vraćene…
DPS je odmah po zatvaranju birališta volšebno zaboravio čitavu priču kao da se nikada nije ni desila. Rezultat ukupne medijsko- obaveštajne akcije bio je da je partija Mila Đukanovića animirala svoje biračko tijelo i zadala težak udarac vlastima u Glavnom gradu. Neki neupućeni posmatrač sa strane, pomislio bi da je upravo partija Mila Đukanovića ta koja kreira afere, kontroliše službu državne bezbjednosti, medije i obavještajne agencije, dok se istovremeno druga strana grčevito bori da isporuči iole adekvatan odgovor.
Ukratko, šahovskim terminima kazano – DPS djeluje kao aktivan igrač koji pokreće bijele figure na tabli i nastupa agresivno, dok se crni (u ovom slučaju paradoksalno vlast) pasivno bori da održi tempo partije i u najboljem slučaju izvuče remi. Prosto, kao da su vlast i opozicija zamijenili uloge.
Nebojša Popović: Ukrajina kao žitnica Evrope i geopolitika hrane
Otprilike tako bi se u najkraćem mogla opisati situacija u kojoj se našla 30. avgustovska većina pred lokalne izbore u Podgorici, te se svaki iole trezveni građanin sada pita da li je vlast zaista preuzela vlast? Da li je za to sposobna? Ko kontroliše službe? I otkud DPS-u moć da nakon četiri godine klasičnim udbaškim metodama i akcijama, gotovo neometano diktira tempo političke utakmice u Crnoj Gori?
Dobar dio odgovora se nesumnjivo krije u činjenici da sa jedne strane, većina ljudi u PES-u nema dovoljno boračkog staža u političkoj areni, niti potrebnu strast da adekvatno odgovori na izazov usled činjenice da su mnogima dobijene pozicije mnogo lakše pale nego tradicionalnoj opoziciji. Takođe, tu je i potreba uspostavljanja kontrole nad ministarstvima sile koja, od strane Demokrata, očito ni izbliza nije izvedena na potrebnom nivou.
Nebojša Popović: „Učinimo Evropu ponovo velikom“ – Mađarska je spremna za predsjedavanje EU
Istovremeno, čini se da je i onaj dio vlasti koji predstavlja nekada tradicionalnu opoziciju debelo pao na ispitu. Fokus ko je istinski protivnik, usled međusobnih i unutarpartsijskih svađa i prepucavanja, doslovce je zamagljen i negdje zaboravljen. Rezultat u Podgorici svima bi trebalo da posluži kao upozorenje, ali i otrežnjenje. Elem, pored svega toga, za utjehu je činjenica da broj glasača DPS i satelita u Podgorici u ukupnom zbiru ni za zeru nije porastao – što znači da je ta politička opcija dosegla svoje sopstvene limite.
Građani su prosto poslali poruku vlastima da se elementarno uozbilje, i da za amaterizam na tako visokom nivou ne mogu i neće imati razumijevanja. Jer, na koncu, politika u samoj svojoj biti je ipak borba za moć, a ako znamo da je to tako, onda je mnogo bitno ko postavlja i diktira uslove i pravila igre.
