Prevod: Žurnal
Džo Bajden je odbačen od iste klase milijardera kojoj je marljivo služio tokom svoje političke karijere.
Dok nije bio u stanju da se probije kroz riječi na teleprompteru nesvjestan šta se dešava oko njega uopšte dešava, njegovi finansijeri-milijarderi su ga doslovno isključili.
On je bio njihovo stvorenje –na federalnoj funkciji 47 godina – od početka do kraja. Koristili su ga kao sredstvo za poraz Bernija Sandersa na demokratskim pedizborima 2020. godine na osnovu čega je imenovan za kandidata 2024. godine u kampanji nalik na sovjetsku.
Klasa milijardera će sada imenovati nekog drugog. Glasači Demokratske stranke su scenografski rekviziti u ovoj političkoj farsi. Donald Tramp, za razliku od Kamale Haris ili bilo kog drugog aparatčika kojeg klasa milijardera izabere za predsjedničkog kandidata, ima istinsku i posvećenu glasačku bazu, mada fašističku.
U knjizi „Hitleru i Nijemci“, politički filozof Erik Vegelin odbacuje ideju da je Hitler — obdaren govorničkim sposobnostima i političkim oportunizmom, ali slabo obrazovan i vulgaran — hipnotisao i zaveo njemački narod.
Nijemci su, piše on, podržavali Hitlera i „groteskne, marginalne figure“ koje su ga okruživale jer je on bio oličenje patologije bolesnog društva, društva pogođenog ekonomskim kolapsom i beznađem.
Vegelin definiše glupost kao “gubitak realnosti”. Gubitak realnosti znači da “glupa” osoba ne može “ispravno usmjeriti svoje djelovanje u svijetu u kome živi.” Demagog, koji je uvijek idiot, nije nakaza ili socijalna mutacija. Demagog izražava društveni duh vremena.
Bajden i Demokratska stranka su odgovorni za ovaj duh vremena. Oni su orkestrirali deindustrijalizaciju Sjedinjenih Država, uzrokujući da 30 miliona radnika izgubi svoje poslove u masovnim otpuštanjima.
Kako pišem u svojoj knjizi „Amerika, oproštajna turneja“, ovaj napad na radničku klasu stvorio je krizu koja je natjerala vladajuće elite da osmisle novu političku paradigmu. Promovisana od strane poslušnih medija, oona je svoj fokus prusmjerila sa opšteg dobra na rasu, kriminal i zakon i red. Bajden je bio u epicentru ove paradigmatske promjene.
Oni koji su prolazili kroz duboke ekonomske i političke promjene bili su obavještavani da njihovo stradanje nije proisteklo iz nekontrolisanog militarizma i korporativne pohlepe, već iz prijetnje nacionalnom integritetu. Stari konsenzus koji je podupirao programe Nju dila i socijalnu državu bio je napadnut kao podrška kriminalnoj pljački crnačke omladine, “kraljicama socijalne pomoći” i drugim navodnim društvenim parazitima.
Ovo je otvorilo vrata populizmu, koji su započeli Ronald Regan i Margaret Tačer, koji su se navodno zalagaali za porodične vrijednosti, tradicionalni moral, autonomiju indivudalca, zakon i red, hrišćansku vjeru i povratak u mitsku prošlost, barem za bijele Amerikance.
Demokratska stranka, naročito pod Bilom Klintonom i Bajdenom, postala je u velikoj mjeri nerazlučiva od establišmenta Republikanske stranke.
Demokratska stranka odbija da prihvati svoju odgovornost za preotimanje demokratskih institucija od strane pohlepne oligarhije, grotesknu socijalnu nejednakost, okrutnost grabežljivih korporacija i nekontrolisani militarizam.
Demokrate će imenovati još jednog nemoralnog političara, vjerovatno Kamalu Haris, kako bi je koristili kao masku za prekomjernu korporativnu pohlepu, ludilo beskrajnog rata, olakšice u sprovođenju genocida i napad na naše najosnovnije građanske slobode.
Demokrate, alati Vol Strita, su nam podarili Trampa, i 74 miliona ljudi koji su glasali za njega 2020. godine. Čini se da će nam ponovo dati Trampa. Neka nam je Bog u pomoći.
Kris Hedžis je dobitnik Pulicerove nagrade i novinar koji je 15 godina bio strani dopisnik za Njujork Tajms, gdje je služio kao šef biroa za Bliski istok i šef biroa za Balkan. Prethodno je radio u inostranstvu za Dalas Morning Njuz, Krisčjan Sajens Monitor i NPR. On je voditelj emisije „The Chris Hedges Report“.
Piše: Kris Hedžis
Izvor: Consortium News
