Piše: Nebojša Popović
– „Treba nam Ukrajina kako niko ne bi mogao da nas izgladni kao u prošlom ratu“.
Ovu rečenicu izgovorio je lično Adolf Hitler 1939. godine u Dankcigu tokom razgovora sa jednim visokim diplomatom. Njegov ozloglašeni ministar propagande Jozef Gebels, u članku iz 1941. hladno piše da je rat započet zbog „žita i hljeba, zbog punog stola za doručak, ručak i večeru“…, precizirajući da je njemački ratni cilj osvajanje „nepreglednih polja istoka punih zlatnog klasja žita ..“
Nacistički planeri smatrali su da Sovjetski Savez, iako ogroman i raznolik, se može podijeliti grubom linijom – na jugu koja obuhvata Ukrajinu, Južnu Rusiju i Kavkaz, gdje se nalaze polja i privredna bogatstva koja čine „zonu viška“, i – sjever, tj. srednju i sjevernu Rusiju, Bjelorusiju i Baltik, koji predstavlja “zonu manjka“.
Danas se o tome skoro uopšte ne govori, ali prvenstveni cilj nacističke invazije na Sovjetski Savez bio je odsijecanje bogatih teritorija Ukrajine i Južne Rusije – tzv. „zone viška“, sa ciljem da se uspostavi kontrola nad bogatim poljoprivrednim ravnicama Ukrajine. Plan je bio osvojiti zonu viška i njene proizvode preusmjeriti u Njemačku. Milioni mrvih bili su cijena mogućnosti da se Njemačka ishrani. Takođe, naftna polja Bakua bila su važan, ali ipak drugorazredni cilj.
Nebojša Popović: Kakva će biti sudbina Crne Gore u doba modernih seoba
Priča o poljoprivredi, žitnim poljima i prehrani stanovništva nije šala. Kontrola i proizvodnja hrane spadaju u domen hladne i beskrupulozne geopolitike. I to nije od juče.
U modernoj eri kada se stanovništvo planete stalno povećava, veliki djelovi nekadašnji pašnjaka južne Rusije i Ukrajine pretvoreni su u zapanjujuća žitna polja, toliko plodna i tražena zbog svog posebnog tla, černozema, da je jedna NVO utvrdila da se zemlja vrijedna milijardu dolara u Ukrajini iskopavala i prodavala svake godine prije početka ratnog požara. Kada je Rusija u ljeto 2010. godine shvatila da je žetva slaba i zabranila izvoz žitarica zbog manjka za sopstvene potrebe, cijene žita porasle su na svjetskom tržištu za 15% u samo dva dana.
Basen Donbasa osim toga odavno je čuven po naslagama uglja procijenjenih na oko deset milijardi tona. A tu su i istraživanja Geološke službe SAD da u Donbasu leži oko 1,4 milijarde barela nafte i 67 milijardi kubnih metara prirodnog gasa, te znatne količine tečnih gasova… za Moskvu jeste Ukrajina važna kao tampon zona prema Zapadu i zbog tzv. strategijske dubine koja je izgubljena raspadom SSSR-a, ali priča o Donbasu i zašto i Rusija i Zapad gubitak kontrole na ovim regionom smatraju velikim strateškim porazom, očigledno je mnogo dublja nego što to na prvi pogled izgleda.
Pored toga, sama okolnost da obje strane ratuju oko teritorije za čiju su kontrolu primarno bili zainteresovani i nacisti u kolektivnu svijest priziva neke zlokobne aluzije i paralele. Neki bi rekli da je kompletna stvar samo nastavak jednog istog rata koji se kroz vrijeme samo projavljuje u različitim oblicima i fazama. Jedno je sigurno – Ukrajina sa i bez Donbasa – to su dvije sasvim različite zemlje.
