Piše: Nebojša Popović
Početkom davnih osamdesetih godina 20. vijeka, kraljevski klub – Real Madrid, najbogatiji i najtrofejniji klub u istoriji fudbala igrao je utakmicu Kupa Španije sa nekim trećeligašem.
Posle neizvjesne borbe Real je slavio. Tada je nastala masovna tuča na terenu u kojoj su mučeni trećeligaši pride dobili i batine. Kada su tadašnjeg trenera Reala pitali da li je dostojno da se igrači kraljevskog kluba tako ponašaju i tuku posle utakmice, on je dao sledeći odgovor:
„Real je Real, bilo da se igra, bilo da se trči, bilo da se bije“.
Poruka je u stvari bila jasna – mi smo najbolji u svemu čega se prihvatimo. Naravno, podrazumijeva se da ovo nije tekst o promociji nasilja na sportskom terenu ili bilo kojoj oblasti života, već je poenta da se pravi šampioni snalaze u svakoj situaciji i da razmišljaju fleksibilno. Da su prilagodljivi.
Na kraju krajeva postoji razlog zašto su pravi šampioni šampioni, i što kontinuirani uspjeh nikada ne dolazi slučajno. To itekako važi u politici.
PES je iz proteklih parlamentarnih izbora izašao kao stranka na pol poziciji u političkom životu Crne Gore, a da li je kadra tu poziciju održati i nakon sledećih izbora, koji se, uzgred budi rečeno već polako pomaljaju na horizontu, teško je reći. Ali pošteno govoreći – situacija ne djeluje obećavajuće.
Za to postoji mnogo razloga o kojima je pisano na Žurnalu. Od više nego skromnog poslaničkog kluba, nedostatka medijske strategije i ideologije, prevelikog upliva bivšeg DPS-a na važnim pozicijama, nedovoljno razvijene partijske infrastrukture itd…, ali recimo da se svi oni mogu svesti na jedan ključni – a to je da se PES jednostavno ne snalazi u sendviču između dvije dominantne nacionalističke politike u Crnoj Gori, što posebno potvrđuju rezultati lokalnih izbora.
Nevolja je što za partiju koja pretenduje da vlada i bude Real Madrid izgovori nisu opcija. Lamentiranje da PES želi da povede Crnu Goru naprijed, ali da je i iznutra i spolja svi stalno opstruiraju ne predstavlja ništa drugo do priznaje vlastite slabosti. Nesposobnost da se od tima koji stalno igra defanzivno transformiše u ekipu koja pretenduje da drži loptu i kontroliše igru je evidentna.
Koliko je stvar uzela maha možda najbolje govori detalj da u toj partiji očito nisu svjesni da izjave njenih najviših zvaničnika veoma često kao jaje jajetu liče na narativ DPS-a. U pitanju je fenomen koji veoma lako registruju i politički malo zainteresovani građani.. Koriste se istovjetne riječi, sintagme, pa čak i čitave konstrukcije rečenica poput – „građanska“ i „evropska Crna Gora“, „revizija istorije“ „evropska budućnost države“ itd… i tako namjesto da partija koja je stožer vlasti bude ta koja će kreirati i nametati narativ kao rezultat dobijemo nekakav DPS sa Temua.
Kakvom to rezultatu na izborima u perspektivi vodi nije teško zaključiti.
Ovo je kao fenomen veoma važno primijetiti. Razumije se, prvo na simboličkoj ravni a koja potom sama za sebe učitava daleko više nego što to na prvi pogled izgleda. Jer biti Real Madrid znači imati šampionsku ekipu i imati odgovor na svaku kombinatoriku protivnika. Ali ako detektujete da ste zapeli u elementarnim stvarima, onda se treba zapitati da li ste kao takvi spremni za najveći nivo takmičenja.
