Očekivano je da su uz predlagače Zakona o pravnom prepoznavanju rodnog identiteta na osnovu samoodređenja stali i FCJK i CPEN. I to po više osnova: Prvi je onaj „vidjela žaba da se konj potkiva pa i ona digla nogu“ koji ih je nagnao da se oglase poslije SPC i drugih vjerskih zajednica. Da eto i oni nešto kažu. I to – suprotno od njih, kako bi se videlo da i oni imaju svoje mišljenje.
Drugi je taj da su ove „ustanove“ na tragu svog duhovnog oca Miraša Dedejića koji se uvjek oglašavao da kontrira Amfilohiju. Pa kad Amfilohije kaže da su LGBT pokreti čista „sodomija“ Miraš se odjene u dugine boje kao pravi montenegrinski duhovni poglavar.
Treći razlog njihovoga oglašavanja je upravo srž trans-ideologija. Naime, kao što muškarcu nije dovoljno da kaže da je žena da bi stvarno bio žena (a ovaj Zakon upravo to predviđa) tako ni vajnom „fakultetu za crnogorski jezik i kulturu“ smještenom u cetinjskoj zgradi pošte, sa predavačima sa diplomama iz Novog Pazara, a bez dodirnih tačaka sa Univerzitetom Crne Gore – nije dovoljno da kažu da su fakultet, da bi ih neko smatrao obrazovnom ustanovom. Naprotiv, i pored svih njihovih „samoodređenja“ oni će i dalje ostati momci bez adekvatnog znanja i zvanja, zalutali u cetinjsku poštu. A ovaj bi im „zakon“ omogućio da se kazuju kako jesu – ono što nijesu. Tobož, nekakvi, intelektualci. Isto je i sa njima srodnim PEN centrom. E na njih bi mogao da se primjeni princip (s)rodne ravnopravnosti. FCJK i PEN, izigravaju nešto, a svi znaju da su – ništa.
Filip Dragović
