Piše: Miodrag Lekić
U pravu je Slovenac, zvaničnik Evropske Unije Marjan Šarac, koji se izgleda više trudi od nas da Crna Gora uđe u EU, savjetom da ne treba biti zarobljenik istorije.
Kao je što je tačno da se u ozbiljnim državama povremeno postavlja, pa i javnim, kulturnim debatama, pitanje:
Odakle dolazimo, gdje smo sada, kuda idemo?
Ovdje je sve komplikovanije jer ovo pitanje i ako se postavi odmah se množi na posebne narode. I tu nerijetko idu, od kafane do akademija, paralelne istine. Komplikovano. Nije bilo uvijek tako.
Ovo je bila strategija. Divide et impera. Tako se nabolje vlada. Zato se na projektu ozbiljno radilo. I zato je bio „uspješan.“ Tako je lakše išlo sa najbitnijim projektom – kriminalizacije i utemeljenja endemske korupcije (definicija međunarodnih zvaničnika prije 15 godina za prilike ovdje).
Uhvatio sam se jutros možda teške, ipak bitne teme ove zemlje sa (ne)poznatim posledicama. A htio sam samo reći da je na Žabljaku Crnojević jedinstven spoj prirode, istorije, geografije. U najkraćem fascinantne ljepote.
Jedan literalni junak Dostojevskog kaže: „da će ljepota spasiti svijet“. Uzmimo da je tako.
Miodrag Lekić: Intelektualac ne smije biti ravnodušan prema društvu
Izvor: Fejsbuk/ Miodrag Lekić
