Prikaz knjige: Prizori kažnjenog grada – Nemački foto-album bombardovanog Beograda – april 1941. godine, priredio Goran Antonić, Muzej grada Beograda 2022, str. 105.

„Dobio od jednog ruskog oficira 10 VII 1945. u Nađmarošu pri povratku u domovinu“, napisao je Aleksandar Horovic (1900-1962), hemičar, profesor Tehnološkog fakulteta i saradnik Hemijskoj instituta SANU. Reči sažimaju gotovo filmsku scenu: u vagon voza sa oslobođenim zarobljenicima ulazi sovjetski oficir. Pita ko je iz Beograda i jednom Beograđaninu, kojeg gotovo izvesno nije ni pre ni posle video predaje knjigu zaplenjenu od poražene nemačke vojske.
Ovu knjigu, nemački foto album bombardovanog Beograda zaveštala je supruga doktora Horovica, Ana i sada se čuva u Zbirci za istoriju Beograda od 1941. godine u Muzeju grada Beograda. Povodom osamdesetogodišnjice bombardovanja album „Snimci efekata dejstava na Beograd“ bio je izložen u Konaku kneginje Ljubice a nedavno je priređen kao posebna publikacija. Priredio ju je Goran Antonić koji je napisao i uvodnu studiju koja opisuje materijal iz albuma kao i bombardovanje Beograda šestog i sedmog aprila 1941. godine u kontekstu kratkotrajne invazije na Jugoslaviju Sila Osovine.
Album je izradilo Štabno foto-odeljenje Komande 4. vazdušne flote Luftvafea, koja je izvela napad na Beograd. Sadrži ukupno šezdeset osam fotografija snimljenih 29. aprila 1941. godine – četrdeset iz vazduha i dvadeset osam sa zemlje [nemački priređivač publikacije se zabrojao – na početnoj strani greškom stoji 41 iz vazduha i 27 sa zemlje]. Dragocen dokument je i Skica efekata dejstava na Beograd, vojni foto plan sačinjen u razmeri 1:10.000 od više snimaka sa visine od oko 3.500 metara. Snimci od kojih je sačinjena skica zabeleženi su 7. aprila, neposredno po okončanju napada. Prema rečima priređivača nisu zabeležena sva razaranja u gradu, već su se nemački posmatrači koncentrisali na uži i širi centar Beograda „između Kalemegdana, Glavne železničke stanice, Slavije i Pančevačkog mosta“. Uz Skicu efekata dejstava na Beograd priložena je legenda sa dvadeset osam određenih meta za bombardovanje – uništeni ciljevi su podvučeni.

Ovaj album je prvi put predstavljen javnosti 1981. godine na izložbi povodom četrdesete godišnjice bombardovanja u Kulturnom centru Beograda. Tada su predstavljene neke fotografije i bile su štampane u Reviji Beograd (13/81). Na izložbi „Vazdušni snimci Beograda 1915–1943.“ godine publika je bila u prilici da po prvi put vidi album. Materijal koji je u njemu objavljen korišćen je za pisanje nekoliko istraživačkih radova.
Nastanak prvobitne publikacije nije imao isključivo dokumentaristički već i tehnički značaj – poslužilo je za procenu efekata dejstva bombarderske avijacije. Nemački priređivač ukazuje da je razaranje imalo veći efekat nego što se to moglo proceniti na osnovu snimaka sa velike visine zabeleženih neposredno po bombardovanju. Takođe, napominje da je efekat zapaljivih bombi (kojima je pogođena i zgrada Narodne biblioteke na Kosančićevom vencu) bio veliki koliko i razornih ali da se to ne može precizno videti na fotografijama. Na primer, beleži se da se sa snimka područja oko elektrane „Snaga i svetlost“ može videti manje oštećenje sa spoljašnje strane ali je izazvani požar napravio veliku štetu na ovom postrojenju.
Fotografije imaju veliku dokumentarnu vrednost i beleže razmere razaranja Beograda u operaciji „Kaznena odmazda“ (Strafgericht). Napadi na Beograd otpočeli su ranog jutra 6. aprila sa 234 bombardera i oko 120 lovačkih aviona. U odnosu na raspoložive snage branilaca to je bila neodoljiva sila. Novi napadni talasi usledili su prepodne, oko 10 ili 11 časova, i potom oko 14 i 16 časova. Zapaljive bombe korišćene su u poslepodnevnim časovima kako bi požari olakšali dejstvo u noći 6/7. aprila 1941. Cilj ovakvih udara bilo je, pored odmazde, dezorijentisanje vojnog i političkog vođstva. Uspeh ovog nauma bio je gotovo potpun. Beogradski branioci suprotstavili su se sa četrdesetak modernih lovačkih aviona i nekoliko desetina protivvazduhoplovnih artiljerijskih oruđa i mitraljeza. Napadač je pretrpeo izvesne gubitke, ali bez bitnijeg poremećaja izvedene operacije. Razaranju je sledio metež, bekstvo velikog broja stanovnika grada kroz zakrčene puteve ka južnim selima te zauzeće grada 12. aprila i zavođenje okupacionog režima. Fotografije dokumentuju stanje prekinutog života grada – ogromne razmere razaranja na Dorćolu, porušene objekte u samom gradskom jezgru od Kosmajske ulice (Maršala Birjuzova) do Kraljevog trga (Studentski trg), od Slavije duž Nemanjine i Kneza Miloša i zarobljeni jugoslovenski vojnici koji raščišćavaju ruševine oko Starog dvora.

Dokumentarna vrednost objavljenog materijala ogromna je, kako za one koji se interesuju za istoriju Drugog svetskog rata tako i za one koji se interesuju za istoriju Beograda. Na primer, sa spomenute skice bombarderskih dejstava vidi se veliki broj pogodaka oko Pančevačkog mosta, po poljanama i sirotinjskim naseljima Karaburme. Jedan od istraživača ovog materijala, Čedomir Janić, procenio je da su možda baš na tom mestu snage nemačkog vazduhoplovstva koje su doletale iz Rumunije naišle na dejstvo protivvazduhoplovnih snaga ili jugoslovensku lovačku avijaciju te su neplanski bile prinuđene da izbace bombe. Na popisu ciljeva uočljivi su pored zgrada državnih ustanova infrastrukturni i privredni objekti. Električna, vodovodna i kanalizaciona mreža su u ovim napadima pretrpeli teška razaranja čije je posledice uprava grada uklanjala tokom narednih meseci. No, pažljivom posmatraču ovaj materijal može biti dragocen i zbog podataka koje nenameravano prenosi o beogradskim građevinama i beogradskom modernizmu na vrhuncu i nasilnom kraju njegovog toka. U vreme kada je objavljeno više publikacija sa sistematski prikupljenim i obrađenim fotografijama Beograda u prvoj polovini 20. veka (uključujući „beogradski opus“ Riste Marjanovića koji su priredili Branimir Gajić, Bojan Dimitrijević i Branislav Stanković, te dela opusa pukovnika Jeremije Stanojevića koji je nedavno objavio Muzej grada Beograda) ova publikacija predstavlja dragoceni nastavak tih poduhvata.
Na kraju velika je vrednost i uvodne studije priređivača. Na nešto preko deset stranica sažeta su ključna opšta saznanja o Aprilskom ratu te dosadašnja saznanja o bombardovanju Beograda posleratnih i novijih istraživača. (Čedomira Janića, Anđelije Dragojlović, Kostje Vojina Đurašinovića, Biljane Stanić, Aleksandra Stojanovića i drugih). Priređivač nije mnogo pažnje posvetio borbama iznad Beograda. No, pošto o ovoj temi postoji već povelika literatura, naširoko pisanje o njoj predstavljalo bi puku repetitivnost. Međutim, mogla se veća pažnja posvetiti Luftvafeu, posebno delatnosti ovog roda nemačke vojske na prikupljanju informacija, dokumentarnog materijala i njegovoj obradi i njihovom vrednovanju te „institucionalnom učenju“ u toku ratnog sukoba. Ove teme zauzimaju značajno mesto u novijoj vojnoj istoriji, i sa nekoliko odeljaka ili stranica doprinos ove publikaciji literaturi o istoriji Drugog svetskog rata na srpskom jeziku bio bi još dragoceniji.
Miloš Milojević
