Piše: Milorad Durutović
Lud je vjetar južni. Uvija se kao kružnica u satu: tramontana, bura, levant, jugo, oštro, lebić, pulenat, maestral.
Lud je vjetar južni.
Jergo je uznemireno gledao more. Pjenilo se. Prijetilo da odnese konjića. Peškir. Kulu od pijeska. A onda je pijani mornar, brkat, koščat, zagrcnut lulom, prišao suviše blizu. Sasuo dim, pljuvačku i jezivu riječ: „Mali, iz tebe raste velika budala“, ostavljajući strah kao kapi rose na Jergovom nosiću.
Južni vjetar nastavio je da se ceri, da okreće pijanog mornara naglavačke, kao da je maketa od kartona.
Kad je vjetar najzad potopio kulu, uplašeni Jergo je pobjegao i našao zaklon iza stijene. Osjetio je mlaz tople mokraće.
Plakao je tek pred spavanje. Sve je ispričao mami. Mama se slatko smijala.
