Piše: Milorad Durutović
Jergo u decembru 1988. godine nije pošao na služenje vojnog roka u Zaječar. Otac je to udesio, blagodareći svojim beskonačnim poznanstvima sa ljudima od političkog i javnog značaja.
„JNA više nije JNA“, objasnio je stari Jergu, kada je shvatio da bi ispraćaj u vojsku koštao gomilu novca. A bez ispraćaja — sin jedinac se ne šalje na vojnu.
Još u to vrijeme služenje vojnog roka smatralo se dokazom muškosti, čak i muževnosti. Ko nije imao pregršt autentičnih uspomena iz vojske, taj nije mogao zauzeti adekvatno mjesto u kafani. Najgore od svega, značajno bi gubio uspjeh kod žena.
Težinu tog posljednjeg muškog habitusa Jergo će osjetiti tek krajem 1998. godine, kada prvi put zanoći sa ženom u živopisnom motelu nadomak Durmitora. Možda je to bio jedini trenutak u njegovom životu kada je istinski zamrzio oca.
