Piše: Milivoje Mišo Rupić
Beograd
Srpski pesnik iz Mostara Aleksa Šantić bio je poštovalac Crne Gore i njenih vladara, diveći se njenim lepotama i znamenitostima. U liku knjaza Nikole Petrovića video je svog prijatelja i zaštitnika srpstva pa se u proleće 1903. godine zajedno s mostarskim pesnikom Ljubom Oborinom uputio na Cetinje da zamoli knjaza Nikolu da interveniše kod turskih vlasti u Carigradu i Carigradske patrijaršije oko dobijanja versko-prosvetne autonomije za Srbe u Bosni i Hercegovini. Šantić je tada bio jedan od vođa kulturnog i nacionalnog pokreta hercegovačkih Srba.
Sto godina posle odlaska velikog srpskog pesnika Alekse Šantića
Prilikom jedne od svojih poseta Cetinju i Njegušima 1906. godine Šantić je svoje oduševljenje prizorima s padina Lovćena na Bokokotorski zaliv opisao u svojoj pesmi „Boka”:
Naša mila Boko, nevjesto Jadrana,
Pokrivena nebom ko od plave svile,
Ljepša si od tvoje primorkinje vile
I svjetlija si od njenog đerdana…
Šantićeva poezija bila je puna ljubavi, bola, prkosa, inata i snažnih emocija prema svom srpskom napaćenom narodu. Austrougarske vlasti često su mu pretresale stan i pozivale ga na saslušanje zbog nacionalnog rada i stavova koje je iznosio u svojoj poeziji. Zbog svoje rodoljubive poezije, među kojima je bila i „Boka”, Šantića je okupaciona vlast proterala iz rodnog grada pa je 1913. godine bio primoran da živi u svojoj vili u Borcima blizu Konjica. Šantić je za vreme Prvog svetskog rata dva puta optuživan i zatvaran od strane Austrougarske zbog svojih ideja i pesničkog izražaja.
Postavši kralj, Nikola Petrović je odlikovao Aleksu Šantića visokim crnogorskim odlikovanjem zbog odanosti i poštovanja prema Crnoj Gori.
Brišu imena ustaša, a vraćaju Šantića: u Mostaru u toku promena naziva gradskih ulica
Već tada pogoršanog zdravstvenog stanja, Šantić nije mogao da dođe na Cetinje i da primi odličje iz kraljevih ruku. Svoju zahvalnost izrazio je putem pisma koje je uputio svom prijatelju Nikšićaninu Mirku Mijuškoviću, tadašnjem ministru prosvete i crkvenih dela Kraljevine Crne Gore, a da ovaj zahvalnost prenese kralju Nikoli.
Kako su pesničke reči Alekse Šantića delovale na okupatora Bosne i Hercegovine govori i to da je austrougarski guverner u Sarajevu 13. novembra 1914. godine zabranio Šantićevu zbirku „Pjesme”, objavljenu 1911. godine.
Zbirka pesama bila je zabranjena, ali su pesme ostale kao vodilje srpskom narodu ka slobodi.
Izvor: Politika
