Piše: Bojan Papović
Poslednje delo koje je Dejvid Linč snimio je treće i završno poglavlje kultne televizijske serije Tvin Piks, emitovano 2018. godine.
Jedan od motiva poslednje sezone Tvin Piksa je Triniti test“, eksplozija prve atomske bombe u pustinji Hornada del Muerto u Novom Meksiku 16. jula 1945. godine. Atomskom bombom, sluti Linč, nije pocepan samo atom, već se pocepalo i vreme i prostor, da bi potom kroz nastalu pukotinu odnekud pokuljali demoni kojima se on u svojim filmovima i serijama bavio.
Tako je u jednoj epizodi poslednjeg Tvin Piksa prikazano kako se, uz zvuke Tužbalice Kšištofa Pendereckog, na mestu eksplozije prve atomske bombe iz jajeta izleže stvorenje u obliku moljca sa žabljim nogama (žabamoljac, frog-moth).
Nešto kasnije, u seriji 5. avgusta 1956, ovo stvorenje-demon ulazi u telo jedanaestogodišnje devojčice Sare.
Devojčica će odrasti i udati se za Lilanda Palmera, s kojim će 22. jula 1972. dobiti ćerku Loru.
Sedamnaest godina kasnije, demon-žabamoljac u vizijama junaka Tvin Piksa ukazivaće se u liku dijaboličnog dugokosog Boba. Demon će opsesti Sarinog muža Lilanda i navesti ga da ubije svoju ćerku.
Ubistvo Lore Palmer 23. februara 1989. i tajna demona Boba teme su prve dve sezone Tvin Piksa, emitovane 1990. i 1991. godine.
U poslednjoj sceni poslednje epizode druge sezone Tvin Piksa, koja je kod nas prikazana na TV Novi Sad u nedelji u kojoj se Jugoslavija raspala 25. juna 1991, agent Dejl Kuper će se pogledati u ogledalu i umesto svog lica u njemu videti iskeženo Bobovo lice.
Dalja sudbina agenta Kupera i priroda rascepljenog vremena i stvarnosti u novom milenijumu, teme su trećeg dela Tvin Piksa. Njegova radnja odvija se dvadeset pet godina nakon što je Bob opseo Kupera, s flešbekovima koji gledaoca vraćaju na rodno mesto demona Boba koji se prvi put na zemlji pojavio u obličju žabamoljca.
Kako je Dejvid Linč došao do slike ovog demona koji je izmileo iz mesta na kome je izvršen „Triniti test“ u pustinji Novog Meksika, ispričao je sam Linč u svojoj u knjizi Soba za snove, prevedenoj i kod nas. U ovoj knjizi, kao i u jednom klipu na Jutjubu objavljenom uoči početka emitovanja treće sezone Tvin Piksa, Linč je ispričao da je on lično jednom video „žabamoljce“. Bilo je to u noći 5/6. avgusta 1965, i to – u Jugoslaviji.
Naime, u leto 1965. godine Linč se vozom preko Jugoslavije vraćao sa letovanja u Grčkoj. Nekoliko sati po prelasku jugoslovenske granice, negde između Vranja i Niša, voz se zaustavio. Linč piše:
„Kada smo Džek i ja bili u Evropi, seli smo u Atini na Orijent ekspres kako bismo se vratili za Pariz, Kad smo ušli u Jugoslaviju bilo je vrlo, vrlo mračno. U jednom trenutku voz je stao, iako na tom mestu nije bilo stanice. Videli smo da ljudi silaze iz voza i idu ka obližnjim tezgama pokrivenim šatorskim krilima i osvetljenim malim prigušenim svetlima. Na njima su se prodavale flašice s nekim raznobojnim pićima – ljubičaste, zelene, žute, plave, crvene. Bila je to u stvari obična šećerna vodica. Kada sam izašao iz voza i zakoračio u mekanu prašinu duboku dvadesetak centimetara, počelo je da duva i iz zemlje su počeli da se pomaljaju ogromni noćni leptiri nalik na žabe i počeli da skaču, lete, prevrću se u vazduhu i padaju nazad na zemlju. Bili su to žabamoljci. Takve se stvari su se pojavile u svetu Tvin Piksa.“
Slika koju je video u Srbiji u leto 1965. godinama je proganjala Linča i on ju je na kraju uključio u Tvin Piks.
Atomska bomba, varljiv mir malih mesta poput Tvin Piksa, pukotine između svetova i demoni koji ne prestaju da postoje time što u njih prestanemo da verujemo, kako je jednom rekao Filip K. Dik, linčovske su premise za promišljanje ovoga u čemu živimo.
Izvor: RTS OKO
