Piše: Vojislav Gedić
Knjiga Medovska tragedija – Legendarni dobrovoljci Velikog rata (1914-1918) autora sada pokojnog Radojice Radovića, koja je nedavno izašla iz štampe u izdanju ,,Svetigore” (Cetinje, 2019), predstavlja dokumentovnu monografiju o potonuću italijanskog parabroda „Brindizi“.
Ovaj parabrod je prevozio crnogorske (i druge) dobrovoljce na posljednjoj etapi puta iz Sjeverne Amerike prema Crnoj Gori, kako bi se na poziv kralja Nikole uključili u odbranu svoje domovine tokom Prvog svjetskog rata.
Tog kobnog Badnjeg jutra (6. januara) 1916. godine po novom kalendaru, oko osam sati, u blizini albanske luke Medova (San Giovanni di Medua, Sveti Ivan Medovski) brod je udario u podvodnu minu nakon čega je potonuo. Smatra da je na brodu bilo preko 560 dobrovoljaca (tačan broj nikada nije utvrđen). Tom prilikom poginulo je preko 400 putnika, kao i veći dio ekipe američko-češkog Crvenog krsta.
Manji broj, odnosno 157 putnika, se spasio i svjedočio o ovoj velikoj tragediji u najtežim trenucima za Crnu Goru i njene stanovnike. Dobrovoljci su bili većinom iz Crne Gore, dok je manji broj bio je iz Boke Kotorske, Paštrovića, Hercegovine, Like, Dalmacije, Vojvodine i Srbije.
Radovićeva monografija se sastoji od osam tematskih cjelina (poglavlja) kojima pokriva veoma bogato sakupljeni i obrađeni istorijski materijal. U prvom poglavlju ,,Najvećeg divljenja dostojni crnogorski dobrovoljci Velikog rata’’ autor navodi mnogobrojne istorijski relevantne podatke. Pri tome dominatnu ulogu predstavlja činjenica da se u Velikom ratu borilo preko 17.000 dobrovoljaca i da su oni sačinjvali čak 30 odsto njenih oružanih snaga. Dobrovoljci su pristizali iz raznih južnoslovenskih krajeva (Boka, Dalmacija, Lika, Vojvodina i dr.), pri čemu su ispoljili veliko junaštvo i podnijeli brojne žrtve.
Hristoliki mladić i aspekti horora u poeziji Bećira Vukovića
U drugom poglavlju ,,Pomenik brodolomnika Medovske tragedije’’ donosi se spisak od 400 stradalnih i 157 spašenih, kao i onih koji koji su se usput zadržali na liječenju ili na drugi način izbjegli brodolom. Pri tome autor daje poimenički spisak svih putnika sa detaljnim prikazom njihove teritorijane i brastveničke pripadnosti.
Treće poglavlje ,,Amerika nova domovina’’ detaljno obrađuje sve zgode i nezgode naših pečalbara u novoj sredini. Radović ističe posebno značajnu ulogu znamenitog Mihajla Pupina (Idvor, kod Pančeva, 1854 – Njujork, 1935) u prikupljanju dobrovoljaca i obezbjeđivanju sredstava za njihovo putovanje.
U četvrtom poglavlju ,,S baksuznim ‘Brindizijem’ u plavu grobnicu’’ autor detaljno iznosi sve potresne pojedinosti velike medovske tragedije. Iznosi potresne slike, ali postavlja i niz krucijalnih pitanja i nedoumica koje su ostale kao vječita tajne ovog tragičnog istorijskskog događaja na koja stotinu godina kasnije niko nije dao odgovor; stoga ih i autor ove monografije ponovo postavlja sebi i drugima i nastoji da pruži zadovoljavajuća obrazloženja.
Odluka da se brodu dozvoli isplovljavanje bila je više nego iznenađujuća. Imajući u vidu karakter Londonskog ugovora i svega što je iz njega proizlazilo nameće se neizbježno pitanje: Koji je interes Italije bio da crnogorski dobrovoljci stignu u Crnu Goru i uključe se u njenu odbranu? Da li je kapetan znao na kojoj se poziciji nalazio sa brodom? Lučki kapetan u luci Medova bio je italijanski oficir. Zašto lučke vlasti nijesu poslale pilota da uvede brod sigurnim putem kroz minsko polje u luku Medova kao što je to do tada bila praksa? Zašto su lučke vlasti Medove mislile da je brod prazan? Zašto posada broda nije spustila spasilačke čamce i evakuisala putnike, već je spustila jedan čamac kako bi samo sebe spasila? Da li je posada broda „Brindisi“ bježeći veslala prema obali ili niz buru prema pučini.
U petoj tematskoj cjelini ,,Zla sudbina je, ponajčešće, medovske mučenike pratila i nakon smrti’’ Radović iznosi žalosne podatke o nebrizi koja je pratila tragičan događaj kod Medova i brzom padanju vela zaborava na mnogobrojne žrtve koje su svoj život položie na sveti oltar domovine.
Šesto poglavlje pod naslovom ,,Od inicijative do podiznja spomenika medovskim mučenicima do ,Lovćnske vile’, autor iznosi okolnosti prije i tokom izgradnje spomenika na Cetinju posvećenom mnogobrojnim stradalnicima. Američki iseljenici će kasnije donirati spomen-obilježje žrtvama u Medovskom zalivu. Spomenik je izradio čuveni vajar Risto Stijović (Podgorica,1894 – Beograd, 1974) kao izvanredno skladno oblikovanu skulpturu, koja je svečano otkrivena na Spasovdan, 6. juna 1940. godine. Predsjednik Odbora za podizanje spomenika, potpukovnik Risto Stojanović, predao je Lovćensku vilu na čuvanje gradu, odnosno tadašnjem gradonačelniku Cetinja Tomu Miloševiću. Figura djevojke simbolizuje slobodu, izlivena u bronzi, savršenih proporcija i elegancije. Ova prelijepa heroina u desnoj ruci drži mač – simbol poziva za borbu, a u lijevoj lovorov vijenac kojim simbolično kruniše rodoljublje i nenadmašni čin.
Postament ovog prelijepog spomenika pred Vlaškom crkvom je stepenastog piramidalnog oblika na koji stoji pravougaoni stub. Vila je okrenuta prema Lovćenu, zapadu i moru, odakle je trebalo da stignu dobrovoljci, a na stubu koji drži skulpturu su tri detalja, u frontalnom bronzanom reljefu: napuštanje dobrovoljaca Amerike, potapanje broda i ostaci potopljenog broda.
U sedmom poglavlju ,,Pomen na ,Prometeje nade’, na najprisniji način, obnovljeno je sjećnje na medovske sradalnike. Nakon sticanja nezavisnosti Crne Gore, najprije je 2015. godine obnovljena uspomena na tragične žrtve, da bi mitropolit crnogorsko-primorski Amifohije zajedno sa sveštenstvom, održao pomen u Albaniji, na najbližem mjestu stradanja dobrovoljaca, i najavio dostojno obilježavanje u budućnsti. I najzad, u osmom poglavlju ,, Pjesnički ,Medovski vijenac’ nad medovskom Plavom grobnicom’’ autor donosi rukovet pjesama posvećenih Medovskoj tragediji među kojima se nalazii autorova pjesma ,,Na Badnje jutro – posvetila se Medova’’.
Predgovor za Radovićevu mogografijuje napisao je dr Vasilj Jovović, dok je autor u Prlogu iznio motive i okolnosti pisanja ove zaista vrijedne i značajne knjige koja će posebno biti od koristi rodbini i poštovaocima žrtava velike medovske katastrofe.
Knjiga obiluje mnoštvom izvanredno značajnih pojedinosti koje sveobuhvatno i reljefno prikazuju svu trgediju koja se desila na Badnje jutru 1916. g. u bizini Medove. Srpski oficir Jeremija Živanović je kao očevidac u luci Medova zapisao u svome dnevniku da je “lađa nevješto vođena, a možda i namjerno pogrešno“.
Knjiga Vojina Grubača: Hronika jednog prelomnog trenutka u savremenoj istoriji Crne Gore
Inače, tragedija se desila istoga onoga jutra kada je započela Mojkovačka bitka i bitka za Lovćen. Na crnogorskom dvoru, zastava je bila spuštena na pola koplja i proglašena opšta žalost. Crna Gora je bila u crnini i očaju. To je ujedno bio nagovještaj opšteg sloma koji će potom zadesiti naš narod u toku Prvog svjetskog rata.
Autor monografije Radojica Radović je zaista izuzetno prilježno odradio jedan ogroman i veoma delikan i nadasve znalački istorijsko-publicistički posao. Napisao je knjigu o crnogorskim legendarnim iseljenicima, učesnicima jednog značajnog ali tragičnog istorijskog događaja iz naše prošlosti. Uložio je veliki napor kako bi bliže, detaljnije i svestranije osvjetlio jednu veliku istorijsku katastrofu. Pri tome je koristio svu raspoloživu primarnu i dostupnu istorijsku građu, kao i mnogobrojnu literturu i svoj prikaz obradio na jedan izuzetno pregledan, slikovit i potresan način.
U ovoj monogrfiji se odražavaju sve jasno ispoljene odlike autorovog izrazitog literarnog stila što podstče čitaoca da sa velikom pažnjom i znatiželjom pročita ovu izvanredno pouzdanu i lijepo napisanu knjigu o crnogorskim (i drugim) dobrovoljcim u Prvom svjetskom ratu na čemu mu treba odati dužno priznanje. Nema sumnje da ova monografija spada u sam vrh specifične književno-istorijske vrste, i to, ne samo zbog obilja saopštenih podataka, mnogobrojnih autentičnih i rijetkih ilustracija, već i zbog lijepog stila kojim je napisana, kao i bogatog i dopadljivog jezika.
I na kraju treba posebno naglasiti da ova bogato ilustrovana i veoma ukusno uređena i dizajnirana knjiga (tvrdih korica sa 390 strana) predstavlja istovremeno značajan doprinos osvježavanju sjećanja na medovsku tragediju i predstavlja nastavak autorovog rada na osvjetljavanju crnogorske istorijske prošlosti tako da sačinjava neraskidivu cjelinu sa njegovim kultnim romanom ,,Sura gora’’.
Izvor: IN4S
