Političko i javno posrtanje Nebojše Medojevića, šefa vanparlamentarnog PzP-a, kao da nema kraja, iako to i dalje ne utiče na poznatu inflaciju njegovih izjava koja je posljedica nekontrolisane hiperaktivnosti dotične političke ličnosti.
Naime, javnost je preko medija upravo obaviještena da je Osnovni sud u Podgorici donio prvostepenu presudu u predmetu po tužbi premijera i predsjednika Pokreta Evropa sad Milojka Spajića, protiv lidera Pokreta za promjene Nebojše Medojevića, prema kojoj Medojević treba da plati Spajiću 3.000 eura zbog povrede ugleda i časti, kao i da presudu objavi u medijima o svom trošku.
Ta kazna uopšte nije visoka, očito je simbolična, ali visok odjek ima informacija advokata Danila Radulovića da Medojević „nije pružio bilo kakav dokaz kojim bi potvrdio svoje navode koje je godinama iznosio na račun Spajića“.
Ne pružiti „bilo kakav dokaz“ je porazna pozicija za bilo kojeg ozbiljnog političara, pogotovo čovjeka koji tvrdi da „sve zna“ i koji je „uvijek u pravu“.
Ispalo je da u slučaju neumornog režiranja afera oko Spajića, što je trajalo u raznim epizodama par godina, Medojević ništa nije konkretno znao, već je javnosti predočavao sopstvene halucinacije.
Elem, ako znamo da je sve te optužbe Medojević plasirao uz salve uvreda, a ispalo je da optužbe u sudskom procesu nije mogao dokazati, mora se konstatovati da lideru PzP-a hronično hrama političko vaspitanje i nedostaju crte koje krase „dostojnog džentlmena“.
Uostalom, o kakvom se džentlmenu i „čovjeku od riječi“ radi, vidjeli smo tokom izglasavanje skarednog Ustava Crne Gore 2007. godine.
Nije samo problem što je Medojević Đukanovićevoj političkoj kamarili tada poklonio svojih 11 poslanika za dvotrećinsku većinu u momentu donošenje Ustava, već što je podržao neka rješenja koja su mimo logike i zdravog smisla.
Recimo, rješenje gdje je za promjenu državnog statusa, službenog crnogorskog jezika i državnih simbola neophodno da se na referendumu izjasni „Za“ – tri petine upisanih birača?
Tri petine, znači 60 odsto upisanih birača.
Da se podsjetimo, 55.5 odsto glasača koji su na referendumu 2006. glasali za nezavisnost Crne Gore činilo je samo 48 upisanih birača.
Sramno, podmuklo i suludo, zar ne!?
Zbilja, što Medojević tada nije tražio da se skaradni članovi Ustava 2007.godine provjere takođe na referendumu po istim, „novim pravilima“?
Pa da ih podrži 60 odsto upisanih birača, da bi ih potom u slučaju promjene isto tako moralo podržati 60 odsto upisanih birača!?
Odgovor na to pitanje, Medojević ni danas ne može dati. Ili može?
Sumnja da je tada Medojević ušao u prostore teške korupcije ostala je kod velikog broja građana.
Kao opravdana sumnja, naravno!
U svakom slučaju, Medojevićevo prihvatanje skandaloznog Ustava iz 2007. godine je obilježilo njegovo katapultiranje „iz vinkla“ i zgadilo objektivnu javnost Crne Gore.
Kod Medojevića duže vremena figurira „laž i mimikrija“ kao obrazac političkog djelovanja.
To nije samo pokazala tužba od strane Spajića i njen epilog.
Uz višegodišnje opravdano dizanje buke oko „Đukanovićeve hobotnice“, teško se oteti utisku da je političkom krilu te hobotnice Medojević podigravao u kontinuitetu, i to u ključnim momentima.
To je standardno pravilo dvostrukog političkog djelovanja: stalna kritika tzv. „protivnika“, a potom pomoć u ključnom trenutku.
Na primjer, napadi Medojevića na Vladu Krivokapića, u periodu kada je samo jedan poslanik GP URA mogao preći na stranu DPS-a i poništiti rušenje Đukanovića 30. avgusta 2020. je bilo, takođe, izvan zdravog smisla ali u skladu s ponašanjem „poželjnog opozicionara“.
Identično ponašanje Medojevića je bilo u prvom krugu predsjedničkih izbora kojeg je obilježilo plansko ostrvljivanje na kandidata Spajića, kao i učešće u providnom režiranju afere Do Kvon uoči zadnjih parlamentarnih izbora, što nije bilo ništa drugo do „duvanje pod rep“ Đukanoviću i njegovoj partiji.
U tim periodima napada na Đukanovića nije imao.
Targetovao je one koji su u tom momentu opasni po Đukanovića. Vrlo providno.
Na kraju je stigla kazna glasača, čiju je inteligenciju Medojević očito potcijenio u afektima samoljublja, pa je zbrisan iz parlamenta s tužnim rezultatom: dalekim od cenzusa.
Razlog za vanparlamentarni strmoglav Medojevića je prost.
Narod je Medojević: od Ustava 2007. do ovovremenih bahanalija
Za portal Žurnal: Vojin Grubač
