Piše: Marko Savković
Sukob i pogibija traju jedanaest meseci ali dobrih vesti još uvek nema. Pregovori koji su vođeni uz posredovanje Sjedinjenih Država (SAD), Egipta i Katara trenutno su u zastoju. Saznanje da su iz jednog od tunela u Gazi izvučena tela šest talaca nakon što ih je, najverovatnije, Hamas pogubio izazvalo je izlive kolektivne tuge i besa, kao i generalni štrajk u Tel Avivu i Jerusalimu. Za ovaj zastoj Hamas odgovornom smatra američku administraciju, koja „ne vrši dovoljan pritisak na izraelsku stranu“ i „radije pokušava da opravda to što Izrael izbegava svaku obavezu“. Na suprotnoj strani, za Netanjahua nema dileme ko je kriv: Hamas je odbio kompromis a on sam „neće podleći pritiscima“ ma sa koje strane dolazili.
Sveprisutno nasilje
U pojasu Gaze, izraelska vojska je privremeno zaustavila dejstva kako bi se sprovelo vakcinisanje protiv dečije paralize, ranije smatrane nezamislivom u 21. veku ali sada prisutno u turobnoj realnosti ovog napaćenog prostora. Sve drugo će morati da sačeka, uključujući obrazovanje. CNN u izveštaju prenosi kako gotovo 700.000 dece neće pohađati nastavu, čime će propustiti i drugu uzastopnu godinu školovanja. UN su još ranije optužile izraelske snage za „sistematsko uništavanje“ obrazovnih ustanova u Gazi, a vojska ponovila kako Hamas date objekte koristi kao skrovišta. Škole su uistinu to i postale, kada su u njima hiljade ljudi potražile utočište.
Za to vreme, „Zapadna obala je u plamenu“, piše Hagai el Ad za Njujork tajms. Nedeljama unazad, dronovima i kopnenim snagama izraelska vojska izvodi napade na palestinske gradove. „Palestina se prazni od Palestinaca“, „nasilje je sveprisutno“ a međunarodna zajednica „odlučna da ga ne zaustavi“, smatra bivši direktor B’Tselema, izraelskog informativnog centra za ljudska prava. On veruje kako „najnoviji talas nasilja“ predstavlja „neizbežan rezultat (…) višedecenijskog napora Izraela da postigne potpunu kontrolu nad Zapadnom obalom“. Tamošnji Palestinci se suočavaju sa „puzajućom aneksijom“. Strogo formalno, „Izrael je demokratska država koju vode civilne vlasti, a okupacija (…) privremena i njom upravljaju generali vojske“. U stvarnosti, palestinske vlasti „kontrolišu ograničene aspekte života u iscepkanim oblastima Zapadne obale; Izrael vlada svim najvažnijim aspektima života na toj teritoriji“. Ovo ga čini odgovornim za sudbinu ljudi koji tamo žive.
Izraelu nedostaju vojnici
Izraelske snage tvrde da su od početka rata ubile oko „17.000 militanata u pojasu Gaze i još 1.000 njih u samom Izraelu“, neposredno nakon napada 7. oktobra. Kako su procene da je uoči rata Hamas na raspolaganju imao oko 30.000 boraca, ovo bi značilo da je više od 50 odsto ljudstva eliminisano.
Izraelski ministar odbrane Joav Galan izjavio je kako Hamas „više ne postoji“ kao vojna formacija u pojasu Gaze. Međutim, u intervjuu datom agenciji Frans pres, predstavnik Hamasa Osama Hamdan rekao je kako je tokom konflikta „regrutovana nova generacija boraca“. Tokom intervjua tvrdio je da grupa „ima visoku sposobnost da nastavi sa radom“. Šta Hamas dobija iz svega ovoga on apostrofira rečima: „bilo je mučenika i žrtava (…) ali (…) i novostečenog iskustva. Nove generacije su regrutovane u pokret otpora“. Rekao je i kako je prvi uspešan udar raketa jemenskih Huta pokazao da postoje granice sposobnosti Izraela da se odbrani i da je to „poruka celom regionu da Izrael nije imun na napade“.
Izraelu polako nedostaje vojnika; prema pisanju „Hareca“, izraelske oružane snage sada, navodno, regrutuju tražioce azila, mahom iz Afrike kako bi u zamenu za pravo na boravak, učestvovali u vojnim operacijama. Pozivajući se na zvaničnike iz sistema odbrane, list navodi da se sa tražiocima azila postupa „na organizovan način, sledeći uputstva pravnika“, ali i da „etička dimenzija njihove regrutacije nije razmatrana“. U Izraelu inače živi oko 30.000 tražilaca azila, mahom muškaraca mlađe životne dobi poreklom iz Afrike. Kako su u napadu 7. oktobra ubijena trojica njih, mnogi su se dobrovoljno prijavili da pomognu, a neki čak bili voljni da se prihvate oružja.
Huti postigli cilj
Konflikt se širi regionom poput požara. Tek nakon što se razmena projektila i pretnji sa Iranom smirila, raketa koju su ispalili pobunjeni Huti pogodila je centralni Izrael u nedelju. Nakon što je projektil uočen, aktivirano je upozorenje na vazdušni napad i pokušano njegovo obaranje. Napad je prošao bez žrtava i veće materijalne štete ali je za Hute cilj postignut. Njihov vojni portparol je rekao da je napad „primorao više od dva miliona cionista da pobegnu u skloništa“. Huti, koje podržava Iran, više puta su ispaljivali bespilotne letelice i projektile prema Izraelu u znak solidarnosti sa Palestincima. Jedna su od „proksi snaga“ koje Iran podržava u regionu. Na prethodni napad, koji je ubio jednu a ranio deset osoba, Izrael je odgovorio vazdušnim udarima na oblasti Jemena koje su pod kontrolom Huta.
Susedi Izraela ne mogu dugo držati pod kontrolom svoje besne i razočarane građane. Malo koji konflikt radikalizuje kao ovaj i to je trend koji će se nastaviti. Na granici sa Jordanom, vozač kamiona pristigao iz ove zemlje je nedavno ubio troje izraelskih stražara. U propagandnom ratu ovakvi slučajevi poslužiće Hamasu; poslao je poruku liderima arapskog sveta koji su normalizovali diplomatske odnose sa Izraelom (ili razmišljaju o tome): „kako bi (ste) se osećali da su vaše zemlje okupirane, a svet stajao po strani i posmatrao“.
Sudbina arhitekte napada 7. oktobra, Jahje Sinvara i dalje je nepoznata. Hamdan tvrdi kako su on i drugi lideri „spremni da budu ubijeni hiljadu puta, umesto da napuste Palestinu“. Zahtevaju potpuno povlačenje Izraela iz pojasa Gaze, uključujući Filadelfijski koridor duž egipatske granice – ključnu tačku sporenja u pregovorima o primirju. Na nesreću svih civila zatečenih u sukobu, na silu će Izrael odgovoriti samo još većom silom. Netanjahu je Hute upozorio na odmazdu rečima da će „naplatiti visoku cenu za svaki pokušaj da nam se nanese šteta“. Puno će vode proteći pre nego što se ponovo pristupi pregovorima koji će voditi miru, a ovaj sukob će sačekati idućeg predsednika SAD.
Autor je viši savetnik u ISAC fondu iz Beograda
Izvor: Novi Magazin
