Šetajući ulicama ovog grada duhova, posmatrajući ljude duhove kako se smiju i igraju i uživaju kao da Gaza ne gori, kao da djeca ne gladuju, kao da njeni stanovnici polako ne umiru zarobljeni pod ruševinama pored leševa svojih najmilijih, kao da trupe IDF-a, kao da se igraju, ne gađaju civile dronovima i snajperima, dok djeci amputiraju udove bez anestezije, uz punu podršku ove civilizacije duhova i njenih lidera duhova.
Ovaj grad duhova pun je automobila duhova, autobusa duhova, vozova duhova, pabova duhova, koncerata duhova, zabavnih parkova duhova, kina duhova, festivala duhova, nasmijanih duhova, prežderavanja duhova, šping-duhova, sve se odvija isto kao što je bilo prije nego što je sve ovo počelo.
Dječica trče okolo sa mesom na svojim kostima i svojim organima unutar svojih tijela kako bi trebalo da bude, pod nadzorom roditelja duhova čije su glave prepunjene društvenim ugledom i tračevima.
Prošlog mjeseca čovjek se zapalio ispred izraelske ambasade i viknuo „SLOBODA PALESTINI“ dok je gorio. On nije bio čovjek duh. Bio je od krvi i mesa stvaran. Vidio je to. Odgovorio je na to. Tretirao je ovu noćnu moru kao ono što jeste.
To u ovom gradu duhova ne radimo. Zurimo u ekrane i guramo grickalice i alkohol u naše unutrašnje provalije zvjerajući okolo tražeći bilo šta što će nas spriječiti da se makar trenutno susretnemo sa stvarnim. Ne gledamo na Gazu.
Gledamo na sve osim Gaze.
Zato nastavljamo s farsom. Očajnički održavamo u pogonu mehanizme grada duhova kao hrčci na točku za trčanje, trčeći sve brže i brže jer osjećamo kako nas čeljusti istine grizu za pete.
To je kao velika teatarska improvizacijska predstava u kojoj svi zajedno učestvujemo i u kojoj postoji instrukcija da se scena održava u konstantnom stanju frenetičnog pokreta.
Jer svi, donekle, znamo šta će se desiti ako budemo imali smirenja. Svi znamo da mir omogućava da dim iščezne i da se mulj u vodi slegne i od tada je samo pitanje vremena prije nego što ćemo se naći u tiranskom zagrljaju jasnoće.
I onda će sve isplivati. Laži. Licemjerje. Nezadovoljstvo. Osjećanja. Sramota. Krivica. Istina. Gaza.
Možete bježati sami od sebe samo određeno vrijeme. Možete pobjeći samo do određene tačke prije nego što se iscrpite, padnete i nađete se gledajući u nebo pod kojim ste živjeli cijeli svoj život.
Ovaj lažni grad duhova ne može zauvijek nastaviti s ovom farsom. Ništa od ovoga nije održivo. U nekom trenutku i na neki način, istina će neizbježno prodrijeti u njega.
Kejtlin Džonson
Izvor: Consortiumnews
Prevod: Žurnal
