Piše: Lidija Glišić
Nedavno sam poželjela da zavirim u jednu kuću koju sam vidjela na ekranu, ali za mene nedostižnu i neuseljivu. Zahvaljujući današnjoj tehnologiji, virtuelno sam ipak prošetala njenom savršenom unutrašnjošću, zagledala se kroz njene velike prozore u šumu koja je okružuje, popela se drvenim stepeništem na sprat i terasu sa pogledom na jezero, izašla na veliki trem savršen za ispijanje jutarnje kafe. Falio je samo neko s kim bih ovo uživanje podijelila, pa da pomislim da je kuća moja, a ja njena. Ova virtuelna šetnja vratila me je u vrijeme kada su ljudi tražili svoja odmorišta od stvarnosti u minijaturnim svjetovima i čudesnim zbirkama.
Kućica za lutke Petronele Ortman
U Amsterdamu 17. vijeka, tada važnoj trgovinskoj luci, u kuće bogatih gospođa, uz najnježnije svilene tkanine, porcelansko posuđe, ukrase od slonovače, mirise muškatnog oraha, bibera i čajeva iz Kine, ušao je i jedan običaj rezervisan samo za najbogatije dame.
Kućica za lutke Petronele Ortman, najpoznatije među „graditeljkama“ ovih intimnih baroknih palata, smještena u kutiju od orahovine i ebenovine, bila je podijeljena u devet soba opremljenih porcelanom, srebrnim escajgom, tekstilom, pa čak i pravom tekućom vodom u kuhinji. Imala je i biblioteku sa 83 knjige u kožnom povezu i originalne slike tadašnjih umjetnika. Gosti su povremeno mogli da zavire u njenu unutrašnjost, ali je kućica uglavnom živjela svoj intimni život kojim je upravljala Petronela.
Čitavog života „kućila“ se mašta Petronele Ortman u ovoj jedinstvenoj drvenoj kutiji koja je na kraju vrijedila koliko i prava kuća u nekoj od najboljih amsterdamskih ulica! Toliko je koštao osjećaj supruge bogatog amsterdamskog trgovca da i ona može zagospodariti nad nekim – svojim porcelanskim lutkama.
Kabinet kurioziteta
I dok su žene poput Petronele imale potrebu da bjekstvo od stvarnosti traže u kućama za lutke, muškarci toga vremena opremali su svoje kabinete kurioziteta. Njima su željeli da pokažu svoju moć – koliko daleko su putovali, šta su doživjeli i vidjeli, čime su ovladali. Ove prostorije bile su prepune bizarnih i egzotičnih predmeta koje su donijeli sa svojih putovanja: kljova, starih novčića, školjki, prepariranih životinja, afričkih ogrlica, relikvija… Sve što je moglo da šokira i impresionira. Dok je Petronelina kućica za lutke bila savršeno uređeni svijet harmonije, kabineti su bili haotična mješavina znanja i moći – pravi dokaz da je njihov vlasnik zavladao ne samo kućom, već i svijetom.
Bogati trgovci i njihove žene imali su, ipak, nešto zajedničko – luksuz dokolice u kojem su mogli da uživaju, dok su siromašni svoj predah od svakodnevne borbe za preživljavanje teško hvatali.
Luksuz dokolice u virtuelnom svijetu
Danas ta čarolija dokolice nije više privilegija bogatih, već je dostupna mnogima. U bezbjednom virtuelnom okruženju svako može da postane graditelj novog svijeta, ratnik ili šta god mu kreator video igara ponudi. Potrebno je samo da zaplovi ovim paralelnim svijetom. Ljepota i luksuz dokolice postali su bagatelna svakodnevica.
Bogate danas odavno ne zadovoljavaju kurioziteti mračnih kabineta, jer šta bi u njima danas uopšte držali kada nema toga što nijesu iskusili, probali, vidjeli, osjetili. Njih uzbuđuje samo stvarna igra moći, stvarno poigravanje sa svjetovima, ovim poznatim i onim još neotkrivenim. Običnim smrtnicima zaglavljenim u lagumima gejminga i doživotne dokolice ostaje gospodarenje virtuelnim svijetom igara.
Naša gospodarica porcelanskih lutaka, Petronela, kao bogata udovica i supruga trgovca svilom, teško da bi danas trošila bogatstvo na doživotno opremanje kućice za lutke koju će kasnije naslijediti njena ćerka. Vjerovatno bi ona taj novac danas radije uložila u sebe, postala bi i sama lutka zahvaljujući plastičnoj hirurgiji, ili bar sestra vlastitoj ćerki. Kuća za lutke koju su mnogi vidjeli kao simbol ženskog zatočeništva (sjetimo se Ib-zenove Nore), danas je dom svih nas.
Kako je Rolan Bart primjećivao: potrošačka društva su dokolicu pretvorila u oblik kontrole – kroz reklamiranu zabavu, turizam, hobi industriju. Zaigrani u virtuelnom svijetu, ne vidimo da nas te moćne „petronele“ današnjice drže u mekom prostranstvu dokolice, izvan stvarnog života, dok prave rezervni svijet samo za odabrane.
Izvor: RTCG
