Saopštenje „Srpskog pokreta – Njegoš“
23. jul 2024. godine
U Plužinama su održane 53. pjesničke večeri na izvoru Pive. Ne samo s obzirom na poluvjekovnu tradiciju, nego i po samom kulturnom sadržaju, ova manifestacija jeste za poštovanje. Prvo, nije lokalna, okuplja značajne autore iz cijelog srpskog kulturnog prostora.
Više od jedne decenije, u sklopu ove manifestacije održava se i Simpozijum kritike, o piscu koji predloži Savjet Pivskih večeri, kojem predsjedava akademik Jovan Delić.
Ove godine, na simpozijumu razmatralo se književno djelo Milutina Mićovića. Po autoritetu i broju učesnika, ovaj segment kulturne manifestaci je centralni i noseći.
Ovoga puta, na tom simpozijumu učestvovali su: glavni urednik, akademik, Jovan Delić (Beograd), akademik Radmilo Marojević (Beograd), akademik Siniša Jelušić (Budva), prof. dr Lidija Tomić, prof. dr Goran Maksimović (Niš), književni kritičari Gojko Božović (Beograd), Milena Kulić (Novi Sad), dr Radoje Femić, mr Aleksandar Ćuković,(Podgorica), pisac i filosov Višnja Kosović(Herceg Novi), pjesnici i esejisti, Đorđo Sladoje, Emsura Hamzić, Miroslav Aleksić, (Novi sad) Veroljub Vukašinović (Trstenik), Živojin Rakočević (Gračanica), Radomir Uljarević, Budimir Dubak, Milorad Durutovć,Sava Rdulović, istoričar književnosti prof. dr Budimir Aleksić.
Razmatralo se, kako se čulo na simpozijumu, „žanrovski raznovrsno, idejno, duhovno i estetski slojevito i značajno književno djelo, savremene srpske književnosti“.
Učesnici su se posebno osvrtali na knjige: roman „Razoreni grad“, knjigu kratkih zapisa „Pisma iz Uranopolisa“, pjesničke zbirke, „Dan noć“, „Sedam krugova“, esejističke knjige: „Srpski lavirint i crnogorski minotaur“, „Luče u tami Crne Gore“, „Njegoševa luča“.
Milorad Durutović: Apstrakcija i dehumanizacija savremenog kosmosa u poeziji Milutina Mićovića
Razmatrani su razni aspekti ovog djela, u kojem se reflektuju razne tradicije: helenska, biblijska, vizantijska, moderno evropsko pjesništvo, odnosi prema srpskim pjesnicima, posebno, Njegošem, Popom i Nastasijevićem
Simpozijum je trajao bez pauze, u pet sesija, preko pet sati.
Sad, kako izvještava novinarka „Vijesti“ sa ovog važnog skupa, to je ključ ove crnogorske priče, ovog preispitivanja novinarske profesionalnosti.
U novinarskoj reportaži na stranici i po, nalazi se jedna rečenica da je simpozijum bio, ali nijedan učesnik simpozijuma nije poemnut, i nijedna njihova riječ. Može li to biti? Može u Crnoj Gori!
Ni učesnici mitinga poezije, nijesu mnogo bolje prošli, a ipak su to bili važni srpski pjesnici.
Novinarka „Vijesti“ S. Mandić, očito ima iskustva u novinarstvu, ali mnogo značajnije iskustvo ima, pokazalo se, u sakrivanju suštine, i u tom: kako napraviti prihvatljivu masku za neupućenu svjetinu. Nije trebalo tu nešto pameti, samo raditi po provjerenom obarscu ovih novina: masakrirati srpsku kulturu u Crnoj Gori, učiniti da je nije ni bilo!
Da bi se napravila ta maska i maskarada, dato je prostora zavičajnim piscima Pive, mladim pjesnicima s prvom knjigom, i onim sa prvim pjesmama, bez knjige, ali, učesnike, simpozijuma kritike, koji su došli iz važnih kulturnih centara u Pivu, ne pomenuti. Neka riječ, misao, sud, sa ovog simpozijuma bilo bi jeres pomenuti, porušilo bi manipulativni koncept ove novinarke, i ovog medija. Čemu onda služi takva reportaža!? Nama se čini da je jedino u svrsi prikrivenog nepoštovanja ovog reprezentativnog događaja kulture, i ne samo za učesnike višednevne manifestacije, već za čitavu Crnu Goru. Ako to nije posrijedi, onda ostaje opet novinarska neprofesionalnost, što opet otvara pitanje: Čemu uopšte služi kultura u crnogorskom medijskom prostoru!?
Književno stvaralaštvo Milutina Mićovića – zalihe prošlih ćutanja i „rudarenja“
Novine „Vijesti“, naravno ne podnose srpsku kulturu, na kojoj stoji Crna Gora. Lako je provjeriti da se događajima koji su od neuporedivo nižeg značaja za kulturu, samo ukoliko nije riječ o nekom srpskom stvaraocu, redovno možemo čitati baš precizne i baš profesionalne priloge. Ove novine odigrale su veliku ulogu u podršci nakaznom kulturnom konceptu koji je pomagao diktaturu Mila Đukanovića koja je imala za zadatak da se podijeli Crna Gora, i da se proizvede vulkan mržnje u njoj. Tu podjelu trebalo je prvo započeti u prostoru kulture i jezika.
Za te potrebe, napravljen je „crnogorski jezik“, od srpskog, da bi srpski jezik bio institucionalno degradiran, i proglašen krivcem, jer proizvodi „gdje ne treba,“, srpsku samosivjest, i obnavlja srpsko kulturno pamćenje, i drži Crnu Goru ujedno.
Po tom obrascu (može to biti i nesvjesno, jer je obrazac davno ugrađaen) napravila je, čini se, novinarka „Vijesti“ izvještaj sa Pivskog festivala. Ipak pokzala je neku adaptibilnost, ovom, malo izmijenjenom vremenu, – napravila masku. Opisala je sve opširno i preopširno, samo je sakrila glavno. Tako treba Srbima i srpskim piscima u Crnoj Gori. Hipokrizija i osvetoljublje je model opstanka, toliko zna.
I, tako, invalidan novinarski proizvod, u identiteski nejasnom prostoru Crne Gore, samo dozlaboga naivni mogu da nazivaju novinarskom slobodom.
