Čovićev svilen gajtan za Duška Ivanovića uzbudio je sportsku javnost na društvenim mrežama ali se komentatori velikih medija nisu oglasili. Žalosno je što se izostanak bilo kakve reakcije mogao očekivati.

Nije neuobičajeno u savremenom, a kao nekada, gladijatorskom sportu, da se trener promeni na početku sezone. Ugovorima je sve to omogućeno, pa se, razume se, i treneri štite novčanim obeštećenjem.
Međutim, i manje medijski eksponirane ličnosti pri otkazu očekuju neki sud o svom radu. Na društvenim mrežama publika se podelila na one koji su zamerali Dušku Ivanoviću na porazima sa obnovljenim timom i na one koji su mišljenja da je starom uporniku trebalo ostaviti vreme da tim dovede u red. Etablirani košarkaški komentatori velikih medija u Srbiji tim povodom ćute. Ne znamo njihovo mišljenje, a držimo do njega, upućeni su ljudi: da li je Duško Ivanović zaista kriv i ako jeste – zbog čega?
To su pitanja važna i zbog najočiglednije posledice Čovićevog svilenog gajtana za Ivanovića – nema više dvojca koji je budio nadu da bi se mogla regenerisati beogradska košarkaška trenerska škola koja je od vremena profesora Aleksandra Nikolića bila na najvišem svetskom nivou i, naravno, predstavljala je zamajac celokupne, što bi Slobodan Vladušić rekao: srpske, a ne jugoslovenske, košarke.
I da nije tako, elementarni profesionalizam bi zahtevao neki komentar. Svi znaju, i tako je od Kulina bana, da su novinari koji prate pojedine klubove na neki način njihovi sužnji, ograničeni u mogućnosti da kritikuju aktuelnu upravu. Zato su redakcije pribegavale triku da na takve kritike potpišu neko drugo poznato sportsko pero.
Danas urednici sportskih medija, poslednji je slučaj Nikole Mirotića, prave veliku tarapanu, a onda, posle očigledne brljotine političara u klupskom dresu, ponašaju se kao da je vuk pojeo magarca, a oni onaj luk iz druge poslovice, nisu ni jeli ni mirisali.
U situaciji sprege klubova sa komunalnim investitorima i visokom politikom, beda sportskog novinarstva ljudski može da se razume; krivicu otpisanih, pa i Duška Ivanovića, utvrđuje Karađoz; sve to nas ne oslobađa od obaveze da mladim sportskim fanovima ne došapnemo o čemu se radi.
Aleksandar Živković
