Dva Francuza, Mišel Uelbek i Anri Bernar Levi dogovorno su se dopisivali 2008. godine. Njihova prepiska objavljena je u knjizi „Državni neprijatelji“.
Mišel Uelbek autodestruktivan tip. Neeksponiran u javnosti. Ciničan i kritičan prema savremnom društvu što se veoma kreativno ogleda u njegovoj nemilosrdno brutalnoj prozi.
Nasuprot njemu Anri Bernar Levi agresivno narcisoidan tip, napadno prisutan u javnosti na svim mjestima gdje god se može zadobiti pažnja publike.
I jedan i drugi materijalna bogastva su stekli nasleđem. Anri Bernar Levi je neuporedivo bogatiji. Procijenjen je na oko 150 miliona eura. Uz štedru pomoć i donacije Zapadnih fondova Anri Bernar Levi radi na promociji filozofije sopstvene provinijencije. Trudi se da bude u centru zapadnog političkog džet-seta.
Mišel Uelbek bježi od tog svijeta. Bira poziciju dobrovoljnog marginalca, kome je stalo da se egzistencijalno održi i bude posmatrač koji istražuje živote na periferiji, kao što je to nekada bez prisutnosti i trunke politike radio njegov uzor, francuski pisac Žorž-Šarl Uismans, na čija se djela Uelbek poziva.
Dok Uelbek iz perspektive anonimusa posmatra i nemilosrdno secira društvo, Bernar Levi hita centrima društvenog prestiža, doživljavajući ih kao modne piste po kojima će, uz sponzorstvo dominantne politike, prošetati izvući maksimalnu korist i polularnost, bilo da ga pritom gađuju tortom u lice ili mu frenetično aplaudiraju.
Uelbek piše o pojedincu u svijetu prepunim frustracija, razornih devijacija, novih pojavnosti. Uelbek predviđa događaje koji će se desiti u budućnosti. Uelbekove prognoze se ostvaruju.
Anri Bernar Levi čezne za velikim sukobima i ratnim žarištima. Za označavanjem dželata i žrtava. Podsjećanja radi Anri Bernar Levi se zalagao za bombardovanje Srba u Bosni i Srba u Srbiji. Anri Bernar Levi je Aliju Izetbegovića nazivao Bosanskim Šarl De Golom a Slobodana Miloševića despotom koji voli novac, moć i zločin. Bilo je to veoma unosno.
U jednom pismu iz knjige „Državni Neprijatelji“ Anri Bernar Levi piše Uelbeku da je „Upravo umeće ratovanja tema kojom bi se trebalo baviti“. Na to mu Mšel Uelbek odgovara „Koliko vam je godina obuke bilo potrebno da se za rat zainteresujete, da u njemu pronađete draž“.
O sadašnjim ratovima treba da razmišljamo kao o godinama duge obuke tokom kojih su moćne imperije pronalazile mjesta na kojima će osjetiti draž nastupa. Ratovi našeg doba su davno kovertirani potezi na šahovskoj tabli Rotšilda, Bžežinskog, Kisindžera, Bušovih, Lokid-Martinovih podržavaoca i akcionara.
Anri Bernar Levi rat doživljava kao modni trend. Trčao je Bernar Levi za ratovima po Avganistanu, Pakistanu, Indiji. Bernaru Leviju kao obožavaocu rata, ratnih strahota i prolivene krvi, pristajale su snježno bijele košulje vrhunskih robnih marki i velikih modnih kreatora. Nehajno raskopčane odlično su pasovale uz njegovu bujno razigranu frizuru i brojna predavanja u kojima je širom svijeta analizirao ratove. Bernar Levi je s radošću oblačio bijele košulje usred rijeka krvi kako bi izazvao personalni kontrast ratu kao svojoj omiljenoj temi.
U jednom pismu Uelbek se obraća Leviju sledećim riječima: „Kao stručnjak za niske udarce i medijske farse, vi ste u stanju da obeščastite čak i te bele košulje koje nosite“.
Inače bijele košulje i bijeli okovratnici odavno su postali simbol ljudi koji žive bez imalo stida, truda i rada. Skupine tih ljudi životno zavise od destruktivnih događaja i ratova izazvanih širom svijeta. To je ona ekskluzivna politička klasa koju svake večeri slušamo na vijestima kako blebeću o globalizaciji, humanizaciji, demokratizaciji, empatiji, inkluzivnosti.
Dok po svijetu lipti krv nevine djece Bijeli okovratnici nas ubjeđuju da rade sve što je u njihovoj moći kako ratni sukobi ne bi još više eskalirali. U ovom trenutku Bijeli okovratnici odrađuju svoje bonuse, svoj radni staž i svoja osiguranja u penzionim fondovima. Bijeli okovratnici u moru krvi koja se svakog sata (i dok ovo čitate) bestijalno i bezdušno proliva na svetoj zemlji Jerusalimskoj potajno razmišljaju o prilivu para na svoje lične račune u Švajcarske penzione fondove kojima rukovodi njihovo administrativno zaleđe sa Ist Rivera.
Bijeli okovratnici su jedina nesporna i profitabilna istina u izraelsko-palestinskom sukobu. Bijeli okovratnici su političke Drakule realnog vremena. Ako se ne nadoje krvlju ne mogu opstati. Bijeli okovratnici vape za krvlju i penzionim stažom. Očekuju što više i više krvi. Bijeli okovratnici su u fazi dodatnog ishranjivanja. Bijeli okovratnici su izabrali Izrael i Gazu. Kada je Izrael na tragičam način, iznenadno ili kooperativno, svejedno, platio cijenu brižljivo organizovanog krvopijstva Bijelih okovratnika na red je došla nemoćna višemilionsska Gaza. U Gazi je već krvi do koljena a bitka još nije ni počela. Kada se prolivanje krvi završi niko se neće sjećati Bijelih okovratnika.
Ranko Rajković
