Piše: Kris Hedžis
Izrael je na korak do pokretanja najveće kampanje etničkog čišćenja od završetka Drugog svjetskog rata. Od 2. marta, blokiran je ulazak hrane i humanitarne pomoći u Pojas Gaze, a obustavljeno je i snabdijevanje strujom, što je dovelo do gašenja posljednjeg postrojenja za desalinizaciju vode. Izraelska vojska preuzela je kontrolu nad polovinom Gaze — trake duge oko 40 kilometara i široke između šest i osam kilometara — i izdala naređenja o raseljavanju za dvije trećine teritorije, proglasivši ta područja „zonama u koje je zabranjen ulaz“, uključujući i pogranični grad Rafah, koji je sada u potpunosti opkoljen izraelskim snagama. U petak je ministar odbrane Izraela, Israel Kac, najavio da će Izrael „intenzivirati“ rat protiv Hamasa i primjeniti „sve vrste vojnog i civilnog pritiska, uključujući evakuaciju stanovništva Gaze ka jugu i sprovođenje plana dobrovoljne migracije za stanovnike Gaze, kako ga je formulisao predsjednik SAD-a Donald Tramp“.
Od kako je Izrael jednostrano okončao primirje 18. marta — koje, prema brojnim izvorima, nikada u potpunosti nije ni poštovalo — vodi se kontinuirana kampanja bombardovanja i artiljerijskih napada na civilna područja. Prema podacima palestinskog ministarstva zdravlja, do sada je ubijeno preko 1.400 ljudi, a više od 3.600 ih je ranjeno. Prema podacima Ujedinjenih nacija, u prosjeku sto djece dnevno gubi život. Istovremeno, Izrael podgrijava tenzije s Egiptom, što, kako se sumnja, predstavlja pripremu za masovno protjerivanje Palestinaca u egipatski Sinaj.
Ministar finansija Becalel Smotrič, podržavajući izjave ministra odbrane Kaca, poručio je da Izrael neće ukinuti potpunu blokadu sve dok Hamas ne bude „poražen“ i dok se ne oslobode preostalih 59 izraelskih talaca. „Ni zrno pšenice neće ući u Gazu“, obećao je. Ali ni u Izraelu, ni u Gazi, niko ne očekuje da će se Hamas — koji je preživio uništenje Gaze i masovno ubijanje — predati ili nestati. Izraelsko rukovodstvo, čini se, podijeljeno je između dva scenarija: protjerivanja Palestinaca preko granice u Egipat ili njihovog slanja u afričke zemlje. Sjedinjene Države i Izrael su, prema izvještajima, stupili u kontakt s trima zemljama istočne Afrike — Sudanom, Somalijom i otcijepljenim regionom Somalilejndom — kako bi razgovarali o mogućem presjeljavanju etnički očišćenih Palestinaca. Posljedice masovnog etničkog čišćenja bile bi katastrofalne — ugrozile bi stabilnost arapskih režima savezničkih Vašingtonu i izazvale talase protesta širom arapskog svijeta. To bi vjerovatno dovelo i do prekida diplomatskih odnosa Izraela s njegovim susjedima Jordanom i Egiptom, koji su ionako već na ivici pucanja, i dodatno približilo region ratu. Diplomatski odnosi pali su na najniži nivo od potpisivanja Kempdejvidskog sporazuma 1979. godine. Izraelske ambasade u Kairu i Amanu su uglavnom ispražnjene, pošto je osoblje povučeno zbog bezbjednosnih prijetnji nakon upada Hamasa i drugih palestinskih oružanih grupa u Izrael 7. oktobra.
Egipat je odbio da prihvati akreditacije Urija Rotmana, koji je imenovan za izraelskog ambasadora još u septembru prošle godine. Takođe, Kairo nije imenovao novog ambasadora u Izraelu nakon što je prošle godine povukao dotadašnjeg ambasadora Haleda Azmija. Izraelski zvaničnici optužuju Egipat da krši Kempdejvidski sporazum time što povećava vojno prisustvo i gradi nove vojne objekte na sjeveru Sinaja, što egipatske vlasti odbacuju kao potpuno neosnovane tvrdnje. Aneks mirovnog sporazuma inače dozvoljava Egiptu da rasporedi dodatnu vojnu opremu u tom području.
Bivši načelnik izraelskog Generalštaba, Herci Halevi, upozorio je na, kako je nazvao, „bezbjednosnu prijetnju“ koja dolazi iz Egipta. Ministar odbrane Izraela Israel Kac izjavio je da Izrael neće dozvoliti Egiptu da „krši mirovni sporazum“ potpisan 1979. godine. S druge strane, egipatski zvaničnici ukazuju da je upravo Izrael taj koji krši sporazum, i to zauzimanjem Filadelfijskog koridora, poznatog i kao Salahudinov osovina — devet kilometara duge pogranične zone između Gaze i Egipta, koja je prema sporazumu trebalo da ostane demilitarizovana. „Svaka izraelska akcija duž granice Gaze s Egiptom predstavlja neprijateljsko ponašanje prema nacionalnoj bezbjednosti Egipta,“ izjavio je general Muhamed Rašad, bivši načelnik egipatske vojne obavještajne službe, za arapski list Asharq Al-Awsat. „Egipat ne može sjediti skrštenih ruku pred ovakvim prijetnjama i mora se pripremiti za sve moguće scenarije.“ Izraelski zvaničnici sve otvorenije zagovaraju „dobrovoljni transfer“ Palestinaca u Egipat. Poslanik u Knesetu, Avigdor Liberman, izjavio je da je „preseljenje većine Palestinaca iz Gaze u egipatski Sinaj praktično i djelotvorno rješenje“.
Džo Lorija: Tramp o Gazi: „samo očistimo čitavo to područje”
On je uporedio veliku gustinu naseljenosti u Gazi — jednoj od najgušće naseljenih oblasti na svijetu — sa „neiskorištenim prostranstvima“ u sjevernom dijelu egipatskog Sinaja, naglasivši da Palestinci dijele zajedničku kulturu i jezik s Egipćanima, zbog čega bi takvo preseljenje bilo „prirodno“. Liberman je takođe kritikovao Egipat tvrdeći da „ekonomski profitira od trenutne političke situacije“ kao posrednik između Izraela i Hamasa, te da „ubire zaradu od krijumčarskih aktivnosti kroz tunele i preko graničnog prelaza Rafah“.
Izraelski tink-tenk Misgav institut za nacionalnu bezbjednost, u čijem su sastavu bivši pripadnici vojske i bezbjednosnih struktura, objavio je 17. oktobra 2023. izvještaj u kojem se poziva izraelska vlada da iskoristi „jedinstvenu i rijetku priliku za evakuaciju cijelog Pojasa Gaze“ i preseljenje Palestinaca u Kairo, uz podršku egipatskih vlasti. Dokument izraelskog Ministarstva obavještajnih službi, koji je procurio u javnost, predlaže preseljenje stanovništva Gaze u sjeverni Sinaj, kao i izgradnju barijera i bezbjednosnih zona koje bi ih spriječile da se vrate. Svako protjerivanje, ako do njega dođe, vjerovatno će biti sprovedeno munjevito, uz angažovanje izraelskih snaga koje već sada nemilosrdno usmjeravaju palestinske civile u zone zadržavanja unutar Gaze, nastavljajući sa sistematskim bombardovanjem stanovništva u klopci, dok istovremeno otvaraju selektivne prolaze za evakuaciju duž granice s Egiptom. Takav scenario bi mogao dovesti do opasne vojne konfrontacije s egipatskom vojskom, momentalno gurnuvši režim Abdela Fataha el-Sisija — koji je etničko čišćenje Palestinaca iz Gaze označio kao „crvenu liniju“ — u duboku političku krizu. Od toga do regionalnog sukoba bio bi samo korak. Izrael je već zauzeo teritorije u Siriji i južnom Libanu, što je dio njegove vizije takozvanog „Velikog Izraela“, koja uključuje okupaciju zemalja u Egiptu, Jordanu i Saudijskoj Arabiji. Takođe žudi za morskim gasnim nalazištima u priobalju Gaze i razmatra planove za izgradnju novog kanala koji bi zaobišao Suecki kanal, povezujući bankrotiralu luku Ejlat na Crvenom moru s Mediteranom. Ostvarenje tih projekata zahtijeva ispražnjavanje Gaze od Palestinaca i njeno naseljavanje jevrejskim kolonistima. Bijes koji se već mjesecima osjeća na arapskim ulicama — kojem sam lično svjedočio tokom posjeta Egiptu, Jordanu, Zapadnoj obali i Kataru — eksplodiraće u potpuno opravdanom gnjevu ako dođe do masovnog protjerivanja. Ti režimi će, radi sopstvenog opstanka na vlasti, biti prinuđeni na odgovor. Teroristički napadi — bilo od strane organizovanih grupa ili pojedinačnih „vukova samotnjaka“ — proširiće se protiv izraelskih i zapadnih ciljeva, a posebno protiv Sjedinjenih Država.
Genocid koji se odigrava postao je san svakog verbovnika islamskih militanata. Vašington i Izrael moraju, barem na nekom nivou, biti svjesni cijene ovakve svireposti. Ali izgleda da su je prihvatili, u svojoj zabludi pokušavajući da unište one koje su izopštili iz zajednice naroda, one koje nazivaju „ljudskim životinjama“. Šta Izrael i Vašington misle da će se dogoditi kada Palestinci budu protjerani sa zemlje na kojoj žive već vijekovima? Kako zamišljaju da će reagovati narod koji je doveden do očaja, lišen nade, dostojanstva i sredstava za život, i koji je izložen masakru od strane jedne od tehnološki najsavremenijih armija na planeti?
Misle li da će stvaranje danteovskog pakla za Palestince zaustaviti terorizam, iskorijeniti samoubilačke napade i doneti mir? Zar ne mogu da pojme talase gnjeva koji potresaju Bliski istok i kako će to posijati mržnju prema nama koja će trajati decenijama? Genocid u Gazi predstavlja najveći zločin ovog vijeka. On će proganjati Izrael. On će proganjati i nas. On će na naša vrata dovesti zlo koje smo počinili nad Palestincima. Što sijaješ, to ćeš i požnjeti. A mi smo posijali minsko polje mržnje i nasilja.
Kris Hedžis je dobitnik Pulicerove nagrade i novinar s dugogodišnjim iskustvom. Petnaest godina je radio kao strani dopisnik Njujork tajmsa, gdje je obavljao funkciju šefa biroa za Bliski istok i Balkan. Prije toga je izvještavao iz inostranstva za The Dallas Morning News, The Christian Science Monitor i NPR. Trenutno je voditelj emisije The Chris Hedges Report.
Izvor: Sheerpost
