Piše: Milovan Urvan
Vjerojatno je ekselencija svojom gestom pokazao uvijek iskren, bratski i brižni odnos svoje domaje, Hrvatske, prema građanima Crne Gore, tako što se „slučajno“ zatekao na Kruševom ždrijelu, te upoznavši se sa ciljem blokade magistralnog puta odlučio da iskaže podršku.
Ima li on na to pravo, tj. da li je to u skladu sa dobrom diplomatskom praksom!?
Pa da je zaista uvodna pretpostavka tačna još bi se ambasadorov gest mogao ljudski pozdraviti. Nu, samo naivan čovjek može vjerovati da prijateljski odnos Hrvatske prema našoj domaji, Crnoj Gori, ide dalje od ambicije da Crnu Goru kreiraju, utiču na njenu stvarnost i suverenost u mjeri nastojanja da je tretiraju kao svoju interesnu sferu, ili pak svog manjeg susjeda kojega žele kontrolisati u skladu sa sopstvenim interesima. Pošto se, dakle, iza takve „prirodne“ diplomatije skrivaju samo pravi (ali prozirni) sebični interesi, onda se ekselencijina gesta može tumačiti kao čin diplomatskog licemerja, jerbo se jedno više nego osjetljivo pitanje u Crnoj Gori diplomatski instrumentalizira zarad potreba druge države, a ne zarad neke humane zainteresovanosti da se problem tretira na neki diplomatski prihvatljiv način.
Ekselencijo, štovani, postoje granice prihvatljivog ponašanja i u diplomatiji. Sve da ste imali najplemenitije pobude, bar u ovoj situaciji biste baš u ime plemenitosti i poštovanja susjeda ostali suzdržani, ne miješajući se u jednu, a na tako puno načina internu stvar crnogorskog društva.
