„Što se grbo rodi, vrijeme ne ispravi, reče naš veliki Valtazar Bogišić, ali mi to izgleda zaboravismo, kao što smo zaboravili i na krilaticu hiljada stradalih: „Da li će sloboda znati da pjeva, kao što su sužnji pjevali o njoj?“ E pa neka je srećna Vlada: Aleksandra Vučića, Mila Đukanovića, Milana Kneževića, Andrije Mandića, SNP-a, SDP-a, URA-e i CIVIS-a.
Kao što građani mogu da vide: Andrija Mandić i Milan Knežević se živi ne čuju. Ne kritikuju ovu skalameriju. A, ako se pitate zašto: e, zato što je ovu skalameriju dogovorio njihov gazda Aleksandar Vučić sa Milom Đukanovićem i Dritanom Abazovićem.
Naravno, kako su amerikanci bili izričito protiv da Milan Knežević i Andrija Mandić uđu direktno u Vladu, to je njihov solomonski i mentalno poremećeni šef: Aleksandar Vučić, našao vrlo mudro rješenje, a to je da: veseloga Joka (kao lidera nekakve partije „građanske orijentacije“) prestavi kao uzorak ili udicu i kao predstavnika Srba, a da Andrija Mandić i Milan Knežević ubace svoje kadrove preko Joka i preko SNP-a u ovu sklepanu skalameriju, od ovog provizorijuma koje neki pokušavaju nazvati „Vlada“.
Tačno je da Vlada Zdravka Krivokapića nije bila dovoljno efikasna i da je napravila velike greške. Tačno je, da joj je trebao ozbiljan servis ili zamjena, ali to se moralo uraditi isključivo u međusobnom dogovoru i u okviru većine koja je pobijedila na izborima 30. avgusta 2020. godine (kako je to bio, zaludu da je imao kome, Blagoslovio i Zavjetovao, naš Sveti Mitropolit Amfilohije Radović) a ne putem ovakve izdaje kakva se sada pokušava napraviti, vraćanjem političkoga pokojnika Mila Đukanovića iz mrtvih, i dovoditi ga u poziciju da opet kroji sudbine i odlučuje o građanima, kako je to činio potonjih 30 godina.
Međutim, ono što je jako pohvalno i lijepo vidjeti a to je: da „crnogorskim nacionalistima, komitama i domoljubima“ ne smeta što im je „vladu“ sklepao četnik Aleksandrar Vučić i to što „srpskim nacionalistima, veljesrbima i četnicima“ ne smeta što im je „vladu“ napravio komita Milo Đukanović. Upravo je to taj kvalitet i to „pomirenje“ o kome govore neki zagovornici ovoga monstruma od buduće „vlade“.
Čini se, da među ove dvije, nesporno destruktivne i društveno opasne ideološke grupacije (ekstremnih i agresivnih nacionalista) nema suštinske razlike, odnosno da postoji jedna konstanta, zakonitost ili jedan zajednički brojilac: A TO JE LJUBAV PREMA VLASTI, KOJA BRIŠE SVE GRANICE, SVE RAZLIKE I ČINI SVIJET LJEPŠIM, BOLJIM I SJAJNIJIM MJESTOM ZA ŽIVOT.
A ti narode, diži bune, maši, svako sa svojim zastavama, diži kamenje, oružje i oruđe jedan na drugoga, svađaj se oko nacije, vjere, države i oko svega i svačega, po ulicama, trgovima, kafanama, sahranama, svadbama i naručuj kod pjevačica sa Pinka, svoje omiljene pjesme, koje ti gale dušu i veličaju tvoj nacionalni osjećaj i dižu u nebeske visine, ljubavi prema otadžbini, koja god da je. I manje je bitno i potpuno je nebitno, da li je to „SVIJETLA MAJSKA ZORA“ ILI „ĐURĐEVDAN“, jer ZABOGA, pa oba ova velika motiva su u maju mjesecu i u proljeću, pa zašto tričariti, oko drugih sitnih razlika. Ugledajte se na svoje predstavnike u Parlamentu i radite na međusobnom zbližavanju i kolaboraciji, kao što to rade oni u Parlamentu, za koje ste spremni da se žrtvujete i da satrete jedan drugoga.
Izvor: Fejsbuk/Dalibor Kavarić
