Odlučili su penali, u kojima su Argentinci pokazali da su bolji za tu jednu nijansu pribranosti i umješnosti. I u kojima je Mesi, sa toliko godina, i sa tolikim teretom odgovornosti ”biti ili ne biti” na plećima, dokazao da je najbolji. Uspavana ljepotica se probudila, Princ je došao na bijelom konju, i pokazao da su svi ostali, u najvažnijem momentu odluke – samo patuljci, u odnosu na njegov ples sa vječnošću.
Sve je bilo bajka. Samo na početku vuk nije pojeo Crkvenkapu, niti Snežana jabuku, nego su Argentinci pojeli Francuze. ”Gaučosi” koji su stvarali utisak nestabilne ekipe, tima koji zavisi od inspiracije jednog čovjeka, sastava koga protežiraju sudije, – počistili su sa terena fudbalsku družinu sa najubjedljivijim učinkom prije finala. Argentina je imala inspiraciju onih koji pišu istoriju, a Francuza prosto nigdje nije bilo.
Dominirali su momci rođeni 1987.g. godinu dana poslije Maradoninog Meksika i posljednje argentinske titule svjetskih prvaka. Mesi i Di Marija su, reklo bi se, počeli i završili priču o ostvarenju višedecenijskog decenijskog sna. A onda su se ”anđeli i demoni” fudbalske igre postarali da se kroz u tu, već zaokruženu priču, rasprši 1000 kometa i meteora. Blještavijih od onih efekata koje organizator spremi na početku svake utakmice ovog takmičenja. MBape je dobio krila, kojima je izazavo Mesija na let izvan zemaljskih sfera. Borba bez garda, do posljednjeh daha, sa nestvarnim prilikama za gol na obje strane.
Uzvratio je Mesi novim golom u produžecima. Pomislio sam: ”Evo reprize meksičkog finala. 2:0 za Argentinu, 2:2 – izjednačenje protivnika, pa konačno 3:2 za plavo – bijele”. Uzvratio je MBape, opet novim golom. Onda sam pomislio: ”Evo poslije čiste osvete Hrvatima za poraz od prije četiri godine, sada će Argentina pobijediti Francuze 4: 3, kao oni njih u Rusiji”. Ali, oćeš! 100% šansa za Frncuze u posljednjim sekundama produžetaka. Tada je Argentinski golman dobio 100 krila i 1000 ruku.
Odlučili su penali, u kojima su Argentinci pokazali da su bolji za tu jednu nijansu pribranosti i umješnosti. I u kojima je Mesi, sa toliko godina, i sa tolikim teretom odgovornosti ”biti ili ne biti” na plećima, dokazao da je najbolji. Uspavana ljepotica se probudila, Princ je došao na bijelom konju, i pokazao da su svi ostali, u najvažnijem momentu odluke – samo patuljci, u odnosu na njegov ples sa vječnošću.
Mundijal je sinoć u Kataru upravo zaokružio jedan cijeli krug ljepote, sreće i uspjeha. Argentina se pridružila Brazilu, Italiji i Njemačkoj u besmrtnoj družini timova sa više od dvije titule svjetskih prvaka. A to smo tako čekali…
1978 – Kempes; 1986 – Maradona; 2022 – Mesi… Argentinske bajke se ne pričaju bez velikih, baš velikih junaka. Zato i imaju tolike duše koje ih slušaju, sanjaju i čeznu, kroz generacije ovog sumornog svijeta.
Oliver Janković
