Kampanja za novog bosa DPS-a u punom je zamahu, a za mjesto šefa svih šefova bore se bivši titonačelnik Ivan Vuković i aktuelni v. d. šefa Danijel Živković. No, ako je suditi na osnovu sadržaja kriptovane prepiske, ovom dvojcu bi mogao ozbiljno da pomrsi račune neko treći. Neko treći bio bi, ni manje ni više nego šef kriminalnog klana Radoje Zvicer koji je poziciju čelnika DPS-a avanzovao još prije tri godine kada je krenuo u svoju kriptovanu kampanju. Nema sumnje, minuli rad za već tri godine opozicioni DPS objeručke preporučuje Radoja Zvicera za novog dona DPS-a. Pregalaštvo koje je Zvicer iskazao na planu kupovine ličnih karata u svrhu dobijanja parlamentarnih izbora za račun DPS-a bjelodano pokazuje da je ovaj krimos idealni nadomijestak za negdašnjeg „premijera pobjedničkog duha“, Mila Đukanovića, te da mu u preduzetničkim sposobnostima nijesu ni primaći političke mlakonje, kakvi su Ivan Vuković i Danijel Živković.
Uvidom u ranije prepiske na skaj aplikaciji, crnogorska javnost i lojalni članovi DPS klana mogli su se uvjeriti da preduzimljivi Radoje Zvicer dubinski promišlja, kako ekonomsko-političke teme tako i krizu vaspitnog i obrazovnog sistema u Crnoj Gori iznoseći smjelu, ali ubitačno tačnu tvrdnju: „Ođe je bolesno podizati djecu“. Reklo bi se da šef orgnizovane kriminalne grupe ima program izlaska iz krize obrazovanja i vaspitanja u Crnoj Gori.
U juče obznanjenoj prepisci od prije tri godine, Zvicer se pokazao kao sjajan predizborni statističar i analitičar domaćeg političkog stanja, te da je vlastan da uskomeša društveni talog i uključi se u organizaciju „komitskih“ protesta ispred Cetinjskog manastira, a sve u stilu nekadašnje DPS-ove predizborne parole „Mi znamo kako“. Iznad svega, u prvi plan izbija i kritičnost Radoja Zvicera prema pripadnicima DPS-ovog klana čiji su članovi „šklapali“, „krali“ i brinuli samo o svojim sebičnim interesima. Iz svega se može zaključiti da je Radoje Zvicer najveći DPS-ov donator i dobrotvor i, naravno, crnogorski patriota i da je sa toga razloga u ovom momentu najbolji kandidat za šefa DPS-a. Ipak, mora se priznati da za šefa DPS-a Zvicera opstruira „samo“ i „jedino“ to što Zvicer priča ono o čemu drugi DPS-ovci ćute, a neki i misle, i da je pretjerano iskren, što se u politici klana DPS ne prašta. Tu iskrenost potvrđuje njegov plan „humanog“ preseljenja građana muslimanske vjeroispovijesti koji su se lako mogli naći u istoj izbjegličkoj koloni sa svojim sugrađanima Srbima, da je Duško Marković, zvani radijator, mogao ispuniti obećanje sa gumna na Ivanovim koritima.
Dakle, „samo“ ta pretjerana iskrenost, optužbe za nekoliko tričavih tona najkurentnije državne robe i za nekoliko desetina ubistava, stoje na putu izbora Zvicera za šefa DPS-a čija identitetska uvjerenja, čiji patriotizam, čiju nezvaničnu partijsku himnu“ ustaških koljača i čiji sveukupni partijski program DPS-a u potpunosti oličava i čak ga je sprovodio u djelo, i to mnogo efikasnije nego što to mogu dva blijeda i licemjerna kandidata, Vuković i Živković.
Dakle, predstoje uzbudljiva i nepredvidljiva borba za vrh piramide između dva preostala kandidata DPS-ovog klana, udruge društvenog dna u ulozi političke oporabe. Ko god od njih da pobijedi, biće bolji od onog drugog, ali će oba biti (o)loš(k)ija od Radoja Zvicera, „najboljeg“ među najgorima, koji su se od Zvicera pokazali boljim u disciplini šklapanja i lupežanja.
Milovan F. Urvan
