Piše: Vuk Bačanović
Demagogija je način političkog djelovanja i manipulacije koji se oslanja na emocije, predrasude i strahove širih masa radi sticanja ili očuvanja moći, a ne na racionalne argumente ili realna rješenja problema. Demagozi često koriste pojednostavljenu retoriku, populističke poruke i lažna obećanja kako bi pridobili podršku, izbjegavajući dublje analize ili odgovornost za svoje postupke. Karakteristike demagogije uključuju:
- •Emocionalnu manipulaciju: Umjesto racionalne rasprave, demagozi se oslanjaju na izazivanje straha, gnjeva, ponosa ili nade.
- Podjela društva: Stvaranje „nas protiv njih“ narativa, gdje se suprotstavljena strana prikazuje kao prijetnja ili neprijatelj.
- Pojednostavljenje složenih problema: Nude se laka, ali često nerealna rješenja za složene društvene ili političke izazove.
- •Pretjerivanje i laž: Korišćenje obmana, dezinformacija i poluistina kako bi se stvorila privlačna, ali pogrešna slika stvarnosti.
Nema nikakve sumnje da je životni poziv predsjednika Srbije upravo demagoška vještina i njeno usavršavanje koje podrazumijeva da se svaki naredni put postigne nova mjera beskrupuloznosti. Tačno je da Vučić uči od najboljih, odnosno svojih zapadnih mentora, majstora interpretacije kolonijalnog rasizma kao pomoći potlačenim ljudima, odnosno sistema koji u ime poklamovanih sloboda postepeno ukida sve slobode. Aleksandra Vučića mnogi upoređuju sa istočnim despotima, vladarima Rusije, Bjelorusije, Turkmenistana, ali on je sve suprotno od toga, jer istočni despoti su vrlo transparentni kada su u pitanju despotstvo i posljedice neposlušnosti – zatvor ili ubistvo, dok zapadni, daleko savršeniji i isplativiji totalitarizam podrazumijeva upropaštavanje i sluđivanje ljudi demagogijom koja se proklamuje kao zvanična istina, odnosno ponižavajućom marginalizacijom putem mejnstrim medijske demagoške demonizacije i, u krajnjoj liniji, vrlo istočnodespotskim mjerama poput prebijanja studenata po kampusima, kada npr. organizuju propalestinske demonstracije, uz optužbu da se radi o antisemitizmu i podršci teroristima.
Vučić je trenutno u prvoj fazi, uz povremenu asistenciju stranačkih parapolicijskih batinaša. Pa da vidimo kak to funkcioniše.
„Samo želim da kažem studentima – zahtjevi su vam ispunjeni, sad je na ozbiljnosti i odgovornosti akademske zajednice.“
Laž koja nije samo u funkciji obmane stanovništva, već i tobožnjeg pozivanja na narušenu normalizaciju prirodnog stanja u kojem se njegova demagogija društvenim konsenzusom prihvata kao sušta istina.
„Možete vi da kažete da nisu, a cijeli narod zna da jesu.“
Demagoško utjerivanje u laž koje se „dokazuje“ neprovjerljivim uvidom „naroda“ u navodnu istinu.
„I oni znaju da jesu. I dobar dio ljudi će to i te kako da razumije. Za mene je najvažnije da javnost to razumije.“
Demagoška manipulacija sa ciljem privida sigurnosti u izrečenu laž koja, tobože, laž utoliko nije da „dobar dio“ (kakav dio, koliki dio, ko je i kojom metodologijom došao do toga šta taj „dobar dio“ misli). Činjenice su potpuno nebitne naspram onoga čime se želi hipnotizirati javnost.
„Ne želite da priznate da je to ispunjeno? Ne želite to da okončate? Mi nemamo nikakav problem. Vi nastavite sa tim, mi se od ponedjeljka bavimo svim drugim temama, a vi svoj posao, slobodno. Lezite, spavajte, ne morate ništa da učite, ne morate nikada da učite, to je vaša stvar. Srbija će da nastavi da radi i da se razvija. Jedino što vam nećemo dozvoliti, niti bilo kome, to je neko nasilje da sprovodite nad ljudima, institucijama i objektima, a sve drugo možete koliko hoćete i koliko hoćete“.
I naravno, demagoški zaključak: Kada ste već toliko ogrezli u zlo da ne želite priznati da je moja demagogija istina, ja kao sveti čovjek s tim nemam problem, ali vi ćete sami sebi naškoditi odlučivši da ljenstvujete uzalud se buneći i ne pratite moju uzvišenu viziju dobrobiti i razvoja za sve. Nema problema, moje napaćeno pravedničko srce će i to podnijeti, ali znajte, da vam po cijenu suza nad vašim stradanjem od policijskih pendreka neću dopustiti da to što radite sebi radite i Srbiji.
Jasno je rušenje nastrešnice u Novom Sadu samo vrh ledenog brijega pretvaranja Srbije u manifestaciju naprednjačkog demagoškog zlostavljanja i da je pobuna studenata i srednjoškolaca ništa drugo nego revolt protiv sveukupnog sistema vrijednosnih izopačenosti koji utjelovljuje politička ličnost Aleksandra Vučića, ali je isto tako, uprkos svoj demagogiji, jasno da ta demagogija nije uspjela da pokvari ili u očaj i depresiju baci cijelu jednu generaciju mladih ljudi. Zbog toga itekako ima razloga da strepi za cjelokupan monstruozni sistem straha, ucjena i pornografije koji je izgradio, svim svojim naučenim manipulativnim tehnikama unatoč.
