Institucije Crne Gore su u permanentnoj blokadi već 30 godina. Od uspostavljanja apsolutne vlasti DPS-a Crna Gora funkcioniše kao serviser te partije. Crna Gora joj je na raspolaganju u svako vrijeme, na svakom mjestu, bilo kojim povodom. Otkako smo prije 15 godina počeli pregovore s Evropskom Unijom na to je upozoravano i potvrđivano u svakom novom evropskom izvještaju. Na elegantan način. Neizgrađenost i zarobljenost institucija.
Piše: RANKO RAJKOVIĆ
Čim su poslije poslednjih parlamentarnih izbora 2020 godine na kojima je poražen DPS institucije počele da se oslobađaju i uspješno pokreću procesuiranje teških krivičnih djela na štetu države došlo je do velike uzbune u DPS-u. Logično. Svi putevi su vodili ka njima. Vodili su do DPS struktura koje su svojim kriminalnim i nepotističkim djelovanjem sistematski nanosile ogromne štete državi. Zaslugom novih vlasti ubrzo su se pod istragom i u zatvoru našli neki od najuglednijih DPS kadrova i ljudi od najvećeg povjerenja te partije.
Prije nego su ti ljudi privođeni, saslušavani, hapšeni, sprovođeni u zatvor organi reda su se vrlo brižljivo morali pridržavati jednog za ove slučajeve efemernog ali za državu bitnog zakona. U pitanju je bio zakon o zaštiti državnih simbola. Organi reda su morali biti pažljivi i na dostojanstven način ugledne DPS-ovce oslobađati od zastava, grbova i državnih znamenja kojime se bjehu okitili. Ne može se sa državnom zastavom ući u policijsku maricu. Nije zastava kriva zbog svog nosioca. Žalosno je bilo saslušavati i hapsiti nosioce najvećih državnih funkcija i priznanja iz redova DPS-a (drugih takoreći nije ni bilo) prevashodno zbog srozavanja ugleda državi. Izgledalo je kao da se odavno obesmišljena država ne oporavlja i sprovodi zakone već da udara na partiju koja joj je podarila institucije.
Brzo smo shvatili da država ne može snositi svu krivicu za ljude koje joj je DPS nametnuo na čelo institucija (predsjednici sudova, upravnih odbora, državnih agencija). Ipak kada te ljude izvještene u odavanju raznih počasti državi, te glasne pjevače državne himne sa desnom ruku na ustreptalom srcu privodite pravdi čini vam se da na neki udarate i u bilo države. Na sreću to je bila samo refleksna, patriotska misao koje traje ne više od minute, misao u kojoj shvatite da tim činom ustvari pomažete svojoj državi da prodiše slobodno, da pročisti pluća, predahne i izađe iz začaranog kruga tortura i samoponiženja koja joj je DPS nametao. Počinjete da se radujete ozdravljenju države koju uspješno oslobađate od teškog bremena i tridesetogodišnjeg sluganstva. S vama se raduje i narod.
A onda poslije izvjesnog vremena kada izduši narodno slavlje, kada prestane stezanje grudi iznenada oko sebe začujete prigušeni žamor. Pomislite da se organizje novo veselje u čast ozdravljivanja države. Žamor se pojačava. Razaznajete glasove. Prepoznajete da su to glasovi još krivično nenačetetih DPS-ovaca koji dižu dreku ponvaljajući riječi predsjednika svoje partije koji kaže da se sa započetim akcijama mora hitno stati kako bi se sačuvao Ustavni poredak. Aauuh. Što ovo bi.
Još se nijeste ni osvijestili od šoka a stiže vam novo obavještenje da će se održati veliki protestni skup u režiji DPS-a pod motom predsjednika njihove partije i vaše države. Moto je upućen s drugog kontinenta i doslovice glasi:
“Cilj nam je vratiti kredibilitet i legitimitet institucijama i zaštiti državu Crnu Goru.” Potpisuje ga lično predsjednik Milo Đukanović.
Novi šok. Ostajete u nevjerici. Preispitujete poruku predsjednika partije i države. Povezujete događaje. Uviđate da su po predsjedniku države institucije bile kredibilne i legitimne dok su bile blokirane i korumpirane, dok nijesu ništa smjele uraditi protiv kriminalnih struktura DPS-a i da je Crna Gora ustvari bila ustavno zaštićena dok su trajala bezakonja njegove partije.
Kada se nađete u tako paradoksalnoj situaciji okrećete se oko sebe, hvatate za glavu i pitate: Bože u što smo mi to zapali. Kakvu smo državu stvorili?
Na sinoćnjem protestnom skupu o legitimitetu i kredibilitetu institucija na koje nas je predsjednik naše države upozorio čak iz Afrike završni govor održao je šef poslaničkog kluba njegove partije.
Počeo ga je riječima “Nema više pojašnjenja i objašnjenja” a završio sa “Od večeras ništa neće biti isto”. Da je govor nastavio riječima “Od večeras je Ustav naša svetinja. Neće više biti trećih, četvrtih petih mandata, neće više biti formiranja novih opština uoči novih izbora, neće više biti fantomskih glasača, neće više biti postavljenja bez objašnjenja, neće više biti …” shvatili bismo na što misli. Ovako sve se završilo na onome što je poznato i vrapcima na grani da će svaka naredna noć biti drugčija. Izvjesno je da nas očekaju duže i hladnije noći.
Da li nas očekuju konkretnije i jasnije riječi povodom države i njenih institucija ili ćemo i dalje grcati u šupljim frazama novih ustavobranitelja pitanje je na koje se mora dati odgovor u sledećih godinu i po dana. Taman do sledećih izbora.
