Niko danas nema Staroj maslini u Baru da kaže nešto značajnije od pjesme Radovana Zogovića. Nemamo riječi, ni savjeta, ni rješenja. Kad je već Zogović napisao Instrukciju maslini, red je samo da se prisjetimo te pjesme, da je pročitamo kao molitvu za ozdravljenje Stare masline i da se nadamo najboljem
Stara maslina u Baru na oči propada. Preko dvije hiljade godina svjedoči svemu, i eto je sad, kopni, kažu da je pri kraju. Stručnjaci ukazuju da je do nas, previše vode, betona, gradnje, a malo znanja, brige i posvećenosti. Tužna je ta slika, mnogo. Stara maslina je simbol, jednako kao zastava i himna, možda i snažnije, značajnije.
Radovan Zogović je jedan od najboljih pjesnika, a ostavio je za sobom i jednu strašnu pjesmu, koje se valja sjetiti. Zove se Instrukcija maslini. Valja je čitati iznova, jer odgovara trenutku, uvijek je aktuelna, što za ljude, ali i za maslinu.
Žilama za kamen! Za siv, podlovćenski kamen opak/na samom spoju visova uvis i visova naopačke./Izubijano, skrutnuto korijenje isprepleti i zakopaj,/pokuči prste, raskljuni i zakljuni kao mačke./U sami kamen! U zavičajne, od mora slane ljute kore/bušačem korijena, hiljadu i jednom radnom žilom!/I svaku izračvaj u kliješte, naiviči i nabrusi kao borer,/produžuj, sekund po sekund, jedva vidljivo živo šilo!
Osjećaju se isprepletane riječi i slova kao pojmovi i simboli. Sve je u toj pjesmi čvrsto, drži se snažno, ne pušta. Istrajnost je tema, u istrajnosti je tajna i to je čuvena instrukcija maslini. Ne smije da se da, da se preda, popusti, ni slučajno da odustane. Mora da se drži, da izdrži sve, da preživi nadljudskim naporima, iako je sve udarilo na nju.
Na sajtu Miljenka Jergovića www.jergović.com može se lako pronaći podugačak ali izuzetno važan tekst Radovana Zogovića naslovljen nepretenciozno “Bilješke o Andriću”. Kako i sam Jergović navodi “memoarsko-autobiografski tekst Radovana Zogovića ima dvostruku vrijednost i trajnost: osim što je književno silno plastičan autoportret jedne fascinantne ličnosti, jedno je od najvažnijih svjedočanstava o jugoslavenskoj političkoj i kulturnoj svakodnevnici, osobito prvoga razdoblja nakon Drugoga svjetskog rata.”
Tekst je suvo zlato, između ostalog jer se Zogović otvara. Fenomenalni i strašni su opisi kako šeta parkom i ulicama, sam, a njegovi dojučerašnji prijatelji se prave da ga ne poznaju, preziru ga ili ga laganim korakom zaobilaze. To zaobilaženje je opisao kao veliki pjesnik, tako da se osjeti svaki korak kojim se prijatelji od njega sve više udaljavaju. Hodao je tada Zogović kao po minskom polju, jer je označen kao opasan, praćen je svaki njegov korak i svi su ga se klonili.
Zato se i Instrukcija maslini može čitati na više načina. U tom tekstu su mnogi učitavali ono što im je bilo volja, oni koji ne umiju da čitaju književnost i poeziju. Ali riječ je o pjesmi koja motiviše, koja zaista po formi i zvučnosti liči na maslinu, na njeno isprepletano korijenje i trajanje.
Ti se ukruti, ti se napregni, izuvijaj se u grč smrtan/i znoj se uljem, iznoj se od žila pa do tučka./Vrijedi – za noć jednu, noć iščekivanja, kad ti se, iza brda,/svjetionik, igrajući se, čas javlja, a čas čučka.
Niko danas nema Staroj maslini u Baru da kaže nešto značajnije od pjesme Radovana Zogovića. Nemamo riječi, ni savjeta, ni rješenja. Kad je već Zogović napisao Instrukciju maslini, red je samo da se prisjetimo te pjesme, da je pročitamo kao molitvu za ozdravljenje Stare masline i da se nadamo najboljem.
Đuro Radosavović
Izvor: Vijesti
