Crna Gora je prošle godine počela da živi građansku slobodu iskazanu (prvi put u njenoj istoriji) u smjenjivosti vlasti! Efekat porođajnih muka ovog prvijenca parlamentarne demokratije prisutan je na sve strane, pa u nekim segmentima života izgleda ”nikad u dom” kada procese koje je do juče vodila jedna partija sada vode 22 partije koje se svako malo koškaju sa ”ekspertima” iz ”sopstvene” Vlade. I pored toga je sve daleko perspektivnije kada vidimo i osjećamo da Crnom Gorom ne vedri niti oblači samo jedan čovjek i kamarila njegovih poslušnika. Veća mogućnost izbora, veća mogućnost kontrole institucija i njihovo oslobođenje od nataložene korupcije – pred nama su…
U većini primorskih opština DPS vlast je odavno posmjenjivana na lokalnom nivou i prije 30. avgusta prošle godine, što jasno govori o tome da gradovi u kojima građani koliko-toliko samostalnije odlučuju o svom novčaniku – tamo se samostalnije i politički misli. Za primorjem je, poslije masovnih litija (građanskog bunta protiv lošeg zakona), pošla i cijela Crna Gora. Cijela – izuzev Cetinja i Gusinja!
Osim sličnosti u melodičnosti njihovih imena, ova dva grada veže i slična ekonomska moć njegovih stanovnika, kao i osjećaj života ”izvan ostatka vasione” koji donekle nameće geografija, ali i mentalitetske osobine proistekle iz geografske nepristupačnosti ove varošice i ove prijestonice
Konkretno, kada je riječ o Cetinju – ono što je vjekovima, sve do juče, predstavljalo odliku nepokornosti i slobodarskog prkosa, sada se pretvorilo u nedokazanost i slijepu podršku onome što kaže vlast. Tako smo na prvom referendumu o zajedničkoj državi sa Srbijom, početkom 90-tih, imali danas nevjerovatne procente podrške Cetinjana onome što je tražio ondašnji DPS – a to je tada bila krnja, Miloševićeva Jugoslavija. A onda, kada je Đukanović stvari počeo da sagledava drugačije, i Cetinjani su listom krenuli za njim. Liberalni savez CG je imao čuvanih 6,3% podrške, iako, ako bi vjerovali svim današnjim ”komitama” i onima koji veselo dižu dva prsta – svi su oduvjek bili ”sa Slavkom” a ”protiv Mila”. Malo morgen!
Reklo bi se, u javnosti djeluje tako, da Cetinje spada u rijetke, preostale bastione DPS jednoumlja. Izdajnici – rodoljubi; četnici – partizani; komite – bjelaši… nigdje ne uspijevaju kao u ovoj ljudskoj naseobini, iako bi se očekivalo da ovdje neuporedivo bolje i više napreduju buntovni radnici ostavljeni bez posla, prkosna omladina uskraćena za budućnost, iznevjereni korisnici budžeta predviđenih za oporavak prijestonice. Prošlogodišnji otpor legitimnom protestu vjernika i ovogodišnje barikade ispred crnogorskog mitropolita, predvodili su prepoznatljivi partijski aktivisti cetinjskog DPS-a udruženi sa još prepoznatljivijim cetinjskim uličarima.
Međutim, ni jedan ni drugi performans nije donio planirane rezultate, tj. litije su ispunile svoj cilj (a neko je htio da Cetinje pošalje simboličku poruku cijeloj CG, koja bi uticala na šira crnogorska kretanja), a mitropolit se ustoličio u Cetinjskom manastiru prepunom vjernika. Iza obje neuspjele predstave stoji glavom i (bivšom četničkom) bradom g. Veselin Veljović. U međuvremenu, na Cetinju su organizovani i drugi razni hepeninzi sa Tompsonom, šahovnicama i psovanjima majki… četničkih, muslimanskih – nebitno.
Posljednji među njima, oni od 22. avgusta i 04. septembra 2021, s obzirom da su okupili 3.000-4.000 ljudi iz cijele Crne Gore – matematički i analitički jasno poručuju da se nijesu odlikovali prisustvom velikog broja samih Cetinjana. Cetinjana je bilo malo, naročito vrlo malo onih Cetinjana koji nešto znače i imaju ugled među sugrađanima. Zanemarljivo malo. Ideolozima ovih sabranja je Cetinje više trebalo kao pozadina, kao pripremljena scena za ”glumce”.
Ovaj podatak bi mogao da unese tračak svjetlosti u pogled na Cetinje, kao urbanu okolinu Cetinjskog manastira. Sve je opravdanija teza da iza cetinjskih događaja ne stoji toliko cetinjsko građanstvo, koliko podgorička, nikšićka i (iz više gradova pokupljena) primorska navijačka armija Veljovićevih komita. Ako tome dodamo da su ovi poduhvati doživjeli kako organizacioni tako i rezultatski fijasko – teško je očekivati da će igranje u Milovom kolu dobiti više pristalica po ovako svršenom poslu. Naprotiv, izvjesno je da će broj ”igrača” opadati.
Kretanja na širem državnom nivou takođe govore da Đukanović gubi, jednu po jednu, polugu vlasti – što Cetinjanima, naviklim na odanost diktatoru Nikoli, Brozu, Aleksandru, Milu…) može ojačati potrebu za preispitivanjem. To se preispitivanje možda neće čuti toliko glasno na cetinjskoj pjaci, ali hoće pod porodičnim krovovima bivših radnika ”Oboda”, ”Košute” i – znate već svi imena tih rasturenih preduzeća. Uostalom, idu lokalni izbori krajem godine u gradu ispod Lovćena. Predviđena fešta ”posljednjeg komitskog otpora” političkim promjenama u slobodnoj Crnoj Gori mogla bi se Đukanoviću vratiti kao bumerang i kao najubjedljiviji dokaz istinitosti stihova državne himne. Da je, naime, i kad na Cetinju padne vlast koja je odavno pala u Nikšiću, Kotoru i Budvi – i dalje, vječna Crna Gora!
Razmislite poštovani čitaoci, vidi li se to sa Belvedera, najljepši mogući pogled – vjekovna prijestonica Crne Gore, oslobođena!
Milija Todorović
