Kad se formirala ova Vlada od eksperata, šta god to značilo i koliko god imalo smisla, mali broj politički znavenih ljudi je obraćao pažnju na to i zalazio u suštinu koncepta. Izgleda nam je svima jedino bilo bitno da se razvlasti zlo zvano DPS.

Sada, godinu kasnije, mnoge dileme se otvaraju i postavljaju i u najširim političkim krugovima.
Prvo pitanje je zašto ne vlada neko ko je dobio vlast na izborima, neko kome je narod dao legitimitet. Ko god to bio i koliko god meni bio i politički i svakako odbojan, njega je narod htio i on će tom istom narodu podnijeti račun za četiri godine, ili ranije.
Ko je, u čije ime i za čiji interes odlučio da Vlada bude ekspertska? Na stranu dilema ko je eskpert za nešto, a ko nije. Da u nju ne mogu političari. Ili mogu samo neki. Ko daje legitimitet da odlučuju u naše ime tajkunski i medijski krugovi koji, da je sreće, ne da ne bi odlučivali o sudbini države, nego bi se državne službe bavile njima i njihovim poslovima.
Ilustracije radi – dobiješ na izborima skoro pola mandata u parlamentu i ne vladaš ti nego „Vijesti“ preko Božene.
I da su, ako postoji način da se to izabere, u Vladu imenovani najbolji znalci svoga zanata, opet bi ostale dvije ozbiljne dileme.
Prva, hoće li oni to znanje iskoristiti za opšti ili neki drugi interes. I druga, kako da ih ja kao najobičniji glasač, puka politička decimala, kaznim na sljedećim izborima, ako po mom neeskpertskom sudu i ocjeni ne budu radili kako treba.

To je mnogo ozbiljniji problem nego što se čini. Šta mislite vi za četriri godine tapkanja u mjestu, nerješavanja problema, šta sve može da se pripremi u Milovoj i kuhinjama stranih centara moći i uticaja.
Narod treba budno da posmatra šta se čini. Ne trebaju tu nikakve političke vještine i mudrosti. Biće očigledno. Ko god ne bude dodao ruke dogovoru najvećeg dijela parlamentarne većine, biće jasno da radi u interesu monstruma i svog džepa. To se ne može upakovati niukakvu priču o većim nacionalnim interesima.
Nema većeg interesa nego da se demontira lopovski sistem građen tri decenije, da se lopuže deportuju u Spuž, počne oporavljati nacionalna ekonomija i spašavati opljačkana i prezadužena država.
Gledam juče onog Sekulovića, koliko samodovoljno i ležerno, što bi mladi rekli preko koljena, pričao o krizi uoči ustoličenja mitropita. Te ne zna kako se zvao dokument koji mu je poslao premijer, te nije ga sačuvao, te može neko bit’ nobelovac za nešto ali ne može biti komandir milicije. Toliko neobjašnjive komocije kao da je osvojio čitavu Podgoricu glasova.
Ko si ti, čovječe, i šta ćeš da činiš ako na ulice izađu desetine hiljada ljudi? A hoće ako vide da otaljavate rabotu i otvarate prostor za povratak monstruma.
Dritane, ili da se Vlada rekonstruiše, ili da se birački spisak očisti od umrlih, stranaca, onih koji tu ne žive decenijama i samo navrate o našem trošku svake četvrte godine da nam izglasaju Mila; pa na izbore. Ti se izbori sa cenzusom, a ovi koji dobiju vlast neka vide šta će sa Milom, ako još bude tu.
Miloš Vukčević
