Piše: Goran Danilović
Samo za prijatelje jer neprijatelji već sve znaju
Imam obavezu prema prijateljima da pojasnim ujdurmu oko izbora na mjesto direktora Agencije za kontrolu i obezbjeđenje kvaliteta visokog obrazovanja.
Upravni sud je presudio: poništio je rješenje Vlade od 15.06.2023. godine, kojim sam imenovan za direktora Agencije, kao ubjedljivo prvorangirani kandidat na konkursu. Usvojena je, dakle, tužba drugorangiranog Milana Markovića sa Fakulteta za crnogorski jezik i književnost. Ovo da sam bio prvorangirani sa skoro deset bodova prednosti u odnosu na drugog, nećete gotovo nigdje pročitati, što govori jasno o svemu. Već sam izjavio da je Vijeće Upravnog suda politizovalo odluku, a danas dodajem da je Vijeće odradilo posao po političkoj narudžbini.
Vijeće konstatuje: „u konkretnom slučaju je sporno da li je postupak imenovanja ovdje zainteresovanog lica za direktora Agencije proveden na pravilan način, odnosno, da li je izabrani kandidat ispunio sve uslove javnog konkursa“.
Onaj koji je tužio Vladu, Milan Marković sa Cetinja, učestvovao je na tom konkursu i bio drugoplasirani i nije se žalio na proceduru, jer je bila ista za mene i njega, ali se žalio kada je izgubio, odnosno, tek kada nije predložen za direktora kao drugoplasirani – to je uvijek bila prednost. Usput, mene bi bilo sramota da se žalim „na jednake uslove“ da sam izgubio sa razlikom sa kojom je on izgubio, i to uz podršku koju je imao od tadašnjeg predsjednika vladine komisije za izbor i imenovanja Filipa Adžića. Dakle, Milan Marković, koji je bio kandidat jedne državne ustanove visokog obrazovanja (FCJK) predao je tužbu kad je izgubio svaku nadu. Nije se bunio na rezultat testiranja nego zato što ja nemam potvrdu o znanju engleskog jezika (nivo A1)?
Da je pobijedio to ne bi smetalo ni njemu, a ni Upravnom sudu.
Taman kada pomislite da je ta potvrda vrlo važna i da me, bez obzira što sam ja prvorangirani, njeno nedostajanje diskvalifikuje, Upravni sud konstatuje: „Činjenica je da javnim konkursom u dijelu koji se odnosi na potrebnu dokumentaciju nije posebno označena potvrda ili uvjerenje o znanju stranog jezika…“!?
Danilović: Uozbiljiti političku scenu i napraviti vladu širokog političkog spektra
To da potvrda nije posebno označena znali smo svi i zato je testiranje obavljeno do kraja, jer smo i ja i drugi kandidat predali sve što je potrebno i „označeno“, i to ne bilo kome, nego državnom organu koji sprovodi testiranje – Upravi za ljudske resurse. Od mene se valjda očekivalo da predam i nešto što se ne traži?
Ja sam, dakle, kolateralna šteta jer nisam sam sebe ispitao poznavanje engleskog jezika (nivo A1)? „Danilović je nezakonito izabran“, iako Upravni sud kaže da potvrda o znanju engleskog jezika nije „označena“? U istom, konkursnom aktu, nije označeno ni poznavanje rada na računaru, ali Upravni sud ne upućuje na propust tuženog organa – Vlade, i ne traži da se u toj oblasti „utvrdi traženi nivo obrazovanja“? Ne, sve je u redu i oba kandidata, znaju znanje?
Da nije bizarno i žalosno bavio bih se u nastavcima ovom potvrdom o znanju engleskog jezika (Nivo A1).
Ipak, svima je vjerujem sve jasno, a ponajviše to da sam na testu i struktuiranom intervjuu ubjedljivo pobijedio kontra kandidata, docenta iz Novog Pazara zaposlenog na našoj državnoj visokoškolskoj ustanovi, koji od znanja i obrazovanja neophodnog za funkciju direktora Agencije ima „samo“ potvrdu koja se ne traži, Filipa Adžića ministra unutrašnjih poslova, predsjednika Komisije za izbor i imenovanja i Vijeće Upravnog suda.
Ko mi je kriv što nisam priložio potvrdu koja „nije označena“ i koja se od mene nije tražila?
Adžićeva vlada je u međuvremenu pala, a onda se i raspala, pomogao sam tome koliko sam mogao, ali nije palo Vijeće Upravnog suda, nažalost.
Pomogli smo, i to presudno, da se pala vlada ne rekonstruiše i da se izađe na izbore, a odmah zatim smo pomogli, opet presudno, i da se ne napravi vlada bez srpskih političkih subjekata, iako je ponuda bila izdašna.
U svim tim turbulentnim promjenama samo je jedno konstanta; lično sam bio meta onima koji su propadali ili oživljavali od naše i moje principijelnosti.
Bio sam i ostao meta docenata, vanrednih i redovnih profesora, Crnogoraca sa dna kese, koji su akademska zvanja stekli u Novom Pazaru, imaju potvrde o znanju engleskog jezika, koje se ne traže jer „nisu označene“, ali nemaju dovoljan broj bodova u bilo kojem testiranju ako im neko ne doboduje – Upravni sud, pala ili ne pala vlada!
Žao mi je, što se gospodinu Markoviću neće posrećiti da ubere plodove borbe koju je vodio u Upravnom i sa Upravnim sudom. Zaista je šteta vječno ostati drugoplasirani i raditi posao za trećega.
Na kraju, možda i najveća zanimljivost.
Potvrda o znanju engleskog jezika koju nisam trebao da predam Upravi za ljudske resurse jer i Upravni sud kaže da nije „označena“, postala je meta prosvjetne inspekcije kojoj je bila sumnjiva iako sam je neoznačenu i reda radi stavio u svoj personalni dosije. Ta prosvjetna inspekcija nikada nije poslata da provjeri akademska zvanja sedmoro ljudi na državnom fakultetu za crnogorski jezik na Cetinju, ali je poslata da istraži moju potvrdu koja se nigdje ne traži jer, sada već znate, „nije označena“!
Kraj ove podmukle, politički i sudski, potpomognute sage je ipak tu. Meni niko nije kriv što sam odbio „nepristojnu ponudu“ da budem ministar prosvjete u Vladi tijesne većine jer bih danas ja tražio potvrde i slao prosvjetne inspekcije na Cetinje ili u UDG, recimo?
Možda bih se i nagodio sa Vijećem Upravnog suda da ne dira ljude u prosvjetno-obrazovnim ustanovama ako im fali regularna diploma ali imaju regularnu potvrdu o znanju engleskog jezika (nivo A1)?
Možda se iz ministarske fotelje označeno i neoznačeno vide podjednako dobro. Možda bih bio sasvim drugačiji i sa proširenim vidicima ali me tvrdoglavost košta skupo.
Mada, da sam prihvatio ponudu docent iz Novog Pazara, gospodin Marković, bio bi jedini kandidat za direktora Agencije i prošao bi kao drugorangirani!?
Nažalost, ja sa drugorangiranima cijelog života imam problem, bili oni u sudovima, vladama, ministarstvima ili na konkursima.
Izvor: Fejsbuk
