Skandalozna izjava Jevta Erakovića, potpredsjednika DPS-a, data u emisiji „Argumenti“ na RT CG: „Uoči formiranja ove Vlade prije nego je izglasana, konkretno od političke grupacije URA dobili smo mogućnost da formiramo vladu zajedno sa bivšim Demokratskim frontom i GP URA, i na taj način u tom trenutku izađemo iz političkog ćorsokaka“, izazvala je dužnu pažnju javnosti

Da bi se taj scenario izveo, moralo se minirati formiranje Vlade mandatara Spajića, a onda preći na plan „B“ o kojem govori Eraković.
Miniranje formiranja Vlade je postojalo, to znamo.
A ova izjava je svjedočanstvo zbog čega su i koliko su, između ostaloga, bili teški pregovori oko sastavljanja nove Vlade.
Dakle, nije samo Spajić tražio parlamentarnu većinu, već i Dritan Abazović po konceptu koji je predočio Jevto Eraković.
Koncept Abazovića je u ovom slučaju bio sličan konceptu kojeg je već koristio prilikom formiranja 43. Vlade kojoj je bio na čelu.
Ta Vlada je formirana uz pomoć DPS-a, koji nije bio u Vladi, ali kojem je Kvinta „savila ruke“ da mora prihvatiti takvu opciju.
U Vladu su tada ušli GP URA, SNP, BS i ostali sateliti Đukanovića, a DF je zadržao mjesta po dubini da bi na taj način bio „pacifikovan“.
DPS je dobio nešto što ne znamo, moguće krupne ustupke u vezi sudbine Đukanovića.
Po reakcijama medija iz Srbije, jasno je bilo da je Vučić koncept 43. Vlade Abazovića odobrio sa zadovoljstvom.
Priča da je to bilo zbog Temeljnog ugovora sa SPC nije previše logična, razlozi i interesi su bili mnogo dublji.
Što se tiče kombinacije o kojoj je govorio Eraković, to je sličilo ponavljanju istog koncepta kao i u slučaju 43. Vlade.
U Vladi, ili pri njoj bi bili GP URA, DPS i njegovi sateliti, BS i albanske partije.
ZBCG-u bi bilo nešto ozbiljno ponuđeno, vjerovatno i SNP-u, pri čemu uopšte ne treba sumnjati da je to bio model kojeg bi opet podržao Vučić.

Ako se danas pažljivo posmatraju mediji u Crnoj Gori koji su pod kontrolom Vučića: jasno se vidi njihov animozitet prema Vladi Spajića, kao i simpatije prema najoštrijim kritičarima te Vlade: Dritanu Abazoviću i Nebojši Medojeviću kojima se daje najveći publicitet.
Sa tih Vučićevih medija u Crnoj Gori ne vidi se vođenje propagandnog rata protiv Đukanovićevih medija, niti postoji oponiranje njima, što takođe ima svoj smisao u kontekstu Jevtove priče.
Sve je to ujedno i čudno jer, kako sada stvari stoje, osnovni cilj Đukanovićevih medija i dalje je ostao: izbacivanje ZBCG-a iz Vlade.
Poslije čega bi nekoj novoj komplektaciji Vlade Spajića, bez ZBCG-a, DPS dao manjinsku podršku i za to dobio određene benefite.
Tek tada bi Vučićevi mediji slavodobitno uskliknuli: evo šta smo govorili, PES i DPS su isto!?
Na drugoj strani, poslije izjave Erakovića nije im palo na pamet da uskliknu: evo, GP URA i DPS su isto, niti su se uopšte osvrnuli na izjavu Erakovića, kao da su „veslo progutali“.
Opet, reakcija Slavena Radunovića na riječi Jevta Erakovića: „Da li je u pitanju neki lapsus, da li ste rekli da vam je Abazović nudio koaliciju sa nama(!?)“, može se tumačiti kao neupućenost ZBCG-a u tu šemu Abazovića.
Uostalom, Eraković nije potvrdio da je u svemu tome učestvovao ZBCG, već samo GP URA.
GP URA nije demantovala navode Erakovića niti je pitala vrh DPS-a: gdje su ti pregovori vođeni i ko je u njima učestvovao, da to razjasnimo?!
Da se to desilo, vjerovatno bi ova priča imala produžetak i dobili bi podrobnosti tih zakulisnih pregovora.
Ili bi dogodilo opovrgavanje teze Erakovića od strane GP URA, što se nije desilo.

Sadašnja parlamentarna većina čiju okosnicu čini koalicija PES, ZBCG i Demokrate je najbolja varijanta od svih mogućih koje su Spajiću bile na raspolaganju.
Ono što je protežirao Vučić prilikom sastavljanja 43 Vlade i uoči formiranja 44 Vlade, o čemu je govorio Jevto Eraković, svjedoči o tome da su percepcije centara moći u Srbiji i njihove želje što se tiče formiranja Vlade u Crnoj Gori: iznenađujuće! Oni imaju neke posebne, skrivene interese.
A što se tiče Erakovićevog otkrivanja „velike tajne“ u ovom momentu, njen smisao je jasan.
Svodi se na sljedeće: ako je Abazović želio sa DPS da formira Vladu, tada i PES može razmisliti o učešću DPS-a u vlasti.
Đukanovićevoj partiji, na čijem čelu je marioneta Živković, učešće u vlasti bi produžilo politički život.
U protivnom je osuđena na političku smrt, jer predstavlja skup merkantilnih činilaca koji bez dobrih zarada na pozicijama vlasti gube smisao svog političkog postojanja.
U svakom slučaju, Erakovićeva skandalozna izjava je dalekosežna po svojim posledicama.
Ona je teško politički udarila po Abazoviću i osvijetlila poziciju Vučića i njegovih medija prema Crnoj Gori.
Vojin Grubač
