Piše: Darija Stjepić
Pre skoro godinu počele su blokade fakulteta u Novom Sadu, a prvi zatvoreni fakultet bio je Filozofski. O počecima blokada, studentskim i profesorskim inicijativama koje su nastajale u međuvremenu i o represiji nad studentima i aktivistima koji su započeli blokade, razgovarali smo sa studentima Branislavom Đorđevićem i Natalijom Petrović i sa profesoricom Minom Đikanović.
Nakon što je Fakultet dramskih umetnosti blokiran krajem novembra, studenti iz grupe Stav javno su pozvali druge studente i najavili blokadu zgrade rektorata, koja se nalazi preko puta Filozofskog fakulteta. Branislav Đorđević navodi da su to uradili ciljano kako bi imali ‘slobodan’ prolaz na Filozofski fakultet, odnosno kako tamo ne bi bilo pojačano obezbeđenje.
Studenti u blokadi za vikend organizuju festival „Slobodna strana“
„Sedeli smo u kafiću Filozof, pili kafu i u 12 sati smo upali u svečanu salu Filozofskog fakulteta, gde su dekani, profesori i gosti iz inostranstva bili na proslavi godišnjice i imali ručak. Upadamo, palimo megafon i proglašavamo blokadu fakulteta”, priseća se Đorđević.
Profesorica sa Odseka za filozofiju Mina Đikanović navodi da je tog dana bila na svečanosti, u prostoriji u kojoj je bilo organizovano posluženje i u koju su studenti ušli sa megafonom objavljujući blokadu fakulteta.
„Onda smo odložili sve svoje obaveze i ostali do kasnih popodnevnih časova tu uz studente, da vidimo šta se događa, da li im je nešto potrebno i na neki način smo i mi učestvovali u tom prvom danu blokade.”
Prvih nedelju dana je, navode studenti, bilo haotično, pošto su studenti drugih fakulteta dolazili na Filozofski fakultet da održe svoje plenume, pre nego što su započeli sopstvene blokade.
„Sećam se da se prvi plenum na Filozofskom fakultetu desio na hodniku, ispred kopirnice i da je tu bilo svega 15-ak ljudi, tada smo se dogovorili da će sledeći biti u amfiteatru. Sećam se da u amfiteatru, u kom ima više od 200 mesta, nisu imali svi gde da sednu. Postojala je potreba da artikulišemo svoje misli i da organizujemo mesto, vreme i prostor na kom ćemo moći da nastavimo našu borbu”, priseća se Petrović.
Đikanović ističe da je veliki deo zaposlenih podržavao studente na razne načine i da su se trudili da im olakšaju „taj vrlo zahtevan zadatak koji su oni stavili pred sebe”. Ona se priseća da su naizmenično, po smenama, dolazili na fakultet, razgovarali sa studentima i, kako kaže, „učestvovali u tim istorijskim događajima”.
„Atmosfera je tih prvih dana na fakultetu bila izuzetno užurbana, energična, studenti su bili koliko zabrinuti zbog situacije u kojoj se čitavo društvo nalazi, toliko i odlučni da će nešto preduzeti. Mi smo, naprosto, smatrali da je naša dužnost da stanemo uz njih i podržimo ih na sve dostupne načine”, navodi Đikanović.
Profesorica Đikanović je članica akademske mreže Slobodan univerzitet koja je, kako navodi, nastala iz potrebe da se profesori sa različitih univerziteta, po ugledu na studente, povežu i umreže. Slobodan univerzitet je tokom studentskih blokada prethodnih meseci organizovao redarsku službu i usprotivio se ugrožavanju autonomije univerziteta.
Petrović podseća da su studenti tada počeli praktično da žive na fakultetu i da se javila potreba da organizuju i kulturne sadržaje. Priseća se koliko im je značilo što su ih posećivali građani i poznate ličnosti, među njima radijski voditelji Daško i Mlađa, ali i glumci iz Državnog posla koji su im poklonili jelku za Novu godinu. Ona kaže da su studenti, pored kulturnih događaja, počeli da organizuju i proteste i kolektivno odlaze na njih.
„Samo se čuju alarmi svuda po fakultetu, svi se bude, doručak i idemo ispred Skupštine na protest. Onda se vratimo, neko od građana nam pravi kotlić ili donosi hranu. To je bila baš lepa atmosfera”, zaključuje ona.
Prve studentske šetnje među gradovima organizovane su pred veliki protest 1. februara, kada su studenti iz Beograda pešačili do Novog Sada. Đorđević navodi da je to bio jedan od izazovnijih trenutaka.
Sveštenik Nikola Pejović: Najvažnije da su povrijeđeni van životne opasnosti, utvrditi sve okolnosti
„Radilo se na više frontova – pravio se kulturni sadržaj za protest, infrastrukturni plan, postojao je logistički problem gde smestiti sve te ljudi da spavaju. Obezbeđivali smo i koordinaciju sa traktoristima, motorašima. Bukvalno smo i danu i noćnu sedeli, pisali nove planove, pa to preglasavali, izglasavali, ali je sve nekako uspelo da se složi na taj dan i sve je funkcionisalo kako treba”, seća se on.
Iz potrebe za probijanjem medijske blokade, nastao studentski medij Blokada info
Tokom organizacije protesta 1. februara, studenti su došli na ideju da emituju program uživo 24 sata, koliko je protest i trajao. Povod za to bio je, kako navode, probijanje postojećih medijskih blokada. U realizaciji su imali podršku profesora i profesorica sa medijskih studija.
„Mislila da će se to tu završiti, da ćemo odraditi jedan lajv i da će to biti to”, navodi Natalija Petrović, koja je novinarka Blokade info od osnivanja redakcije.
Prenosi uživo nastavili su se sa većih protesta iz Kragujevca, Niša i Beograda, a onda i sa drugih manjih protesta, a kako tvrdi Petrović, rasla je i podrška građana, što im je omogućilo da obezbede bolje tehničke uslove za rad. Sad im je cilj profesionalizacija i sticanje nezavisnosti.
„Pre nekoliko meseci smo shvatili da, iako smo nastali kao redakcija studenata u blokadi, smer u kom želimo da idemo jeste profesionalizacija i nezavisnost. Težimo tome da kao redakcija opstanemo i nakon blokada”, navodi ona.
Đorđević iz egzila: Nisam mogao da očekujem ovoliku represiju
Branislav Đorđević je jedan od šestoro aktivista grupe Stav, koji se o marta nalaze u egzilu zbog postupka koji se vodi protiv njih, nakon što u prorežimskim medijima objavljen njihov prisluškivani razgovor o protestu 15. marta. On navodi da nije mogao da zamisli razmere represije koju je ova vlast spremna da izvrši.
Sveštenik Nikola Pejović: Najvažnije da su povrijeđeni van životne opasnosti, utvrditi sve okolnosti
„Mi smo navikli da te zatvore po tri nedelje, mesec dana, maltretiraju te sa prekršajnim i krivičnim prijavama, ali nikad nisam verovao da će doći dotle, da zatvaraju ljude po sedam meseci, da otvoreno prebijaju pritvorene”, navodi Đorđević i dodaje da je pritvaranje danas normalizovano jer je izostala podrška kada su uhapšeni novosadski aktivisti.
„Sad je došlo do toga da oni ne biraju, svakog mogu da optuže za rušenje ustavnog poretka i protiv svakoga mogu sada da pokrenu politički postupak zato što je, nažalost, javna reakcija izostala kada je privedena novosadska šestorka. Podrška se javila posle, ali to je dalo režimu snagu da vidi da može da pritvara jer će podrška stići tek kada bude prekasno”, zaključuje Đorđević.
Prvih meseci su, navodi on, aktivisti u egzilu razmatrali opciju da se vrate u Srbiju iako su znali da će biti pritvoreni, ali su ih, kaže, od toga odgovorili advokati i bliski ljudi.
„Navikavanje je bilo teško i iz meseca u mesec je stizala neka nova loša vest, prvo da su nam ukinuti pasoši, pa pasivizirane lične karte, sad su nas odjavili i sa mesta boravišta. Nemaš kontrolu nad svojim životom”, navodi Đorđević i dodaje da se nada da optužnica biti odbačena budući da suđenje u ovom postupku počinje 24. novembra i da će uskoro moći da se vrati u Novi Sad.
Izvor: Mašina
