Prema astronomskom kalendaru, ovo je XXI. vijek, godina 2022. i razmeđe je između mjeseca septembra i oktobra. Ali, geopolitička situacija u savremenom svijetu kao da dovodi u pitanje pouzdanost astronomskog vremena. Nesklad između astronomskog i geopolitičkog kalendara stvara privid sinhronije.
Kada se ovaj nesklad između astronomskog i geopolitičkog kalendara posmatra in grosso modo, uviđa se dijahronija koja vraća Evropu u 1939. godinu i mjesec jun. Srbija je u mjesecu martu 1941., dok Crna Gora dočekuje novu 1948. godinu. Srbija je, za sada, zadržala svoj kurs i očekuje vijesti sa Istočnog fronta. Zapravo, Srbija je u ovoj dijahroniji sada situirana u 1941. godini, negdje između 22. juna (napada Njemačke na Sovjetski Savez) i 27. marta (puča i demonstracija u Beogradu) koji je patrijarh srpski Gavrilo Dožić sagledao u duhu Kosovske tradicije i Kosovskog opredjeljenja. Pri tom, ne treba da buni to što u ovoj izokrenutoj dijahronijskoj perspektivi mjesec jun dolazi prije mjeseca marta.
Spoljnopolitički kurs Srbije u pravcu srpsko-ruskog prijateljstva i tradicionalnog srpsko-ruskog savezništva jedna je od glavnih orijentacionih tačaka u vremenu pometnje i kolizije između astronomskog i geopolitičkog kalendara. Evropa se već podala novom (čitaj, starom) svjetskom poretku zasnovanom na ideji monopolarnosti. Marš novog-starog svjetskog poretka na Istok, koji je novi-stari casus belli, dospjeo je do Ukrajine i tu je zaustavljen. Kao po starom, ne baš dobrom istorijskom običaju, marš monopolarnog svijeta na Ruski svijet zaustavljen je odocnjelom reakcijom Rusije. Pravo pitanje nije gdje će, već kada će se Rusija zaustaviti, u svom pobjedonosnom hodu ka odbrani svojih i svečovječanskih civilizacijskih vrijednosti, vođena idejom pravde (istine).
Ne bi se moglo reći da vrijeme radi za monopolarni svjetski poredak, koji je univerzalnost „evropskih vrijednosti“ (za koje je Gandi svojevremeno primijetio da je to „dobra ideja“) pobrkao sa „univerzalizmom“ rasprostiranja svoje vojno-političke sile, uz potiranje i potčinjavanje svake, tim „vrijednostima“ nepodobne nacionalne, kulturne i duhovne tradicije. Klepsidra, koja „krade vrijeme“ (kleptes), a kako je za zapadne „partnere“ vrijeme novac, klepsidra krade i novac, ne radi u korist monopolarnog globalizma. „Beskonačni rat“ (endless war) protiv islamizma, zamijenjen je „beskonačnim“ ratom protiv pravoslavnog slovenstva, predvođenog Rusijom. Ali, ako primijenimo čuvenu aristotelovsku razliku između dva pojma beskonačnosti na shvatanje „beskonačnosti“ u okviru zapadnjačke geopolitike rata, onda dobijamo sljedeću sliku.
Pojam „beskonačnosti“ u beskonačnom ratu protiv islamizma odgovarao bi aristotelovskom pojmu aktuelne beskonačnosti. To znači da je fama straha od islamskog fundamentalizma, koji je bio označen kao glavni neprijatelj „zapadnih vrijednosti“, jedno kratko vrijeme poslužila kao opravdanje za širenje monopolarizma i kontrole nad svijetom i svjetskim resursima. Islamofobija je opravdavala vanredno ratno stanje protiv terorizma kao permanentno geopolitičko stanje.
Međutim, fama rusofobije mijenja pojam beskonačnosti u novom beskonačnom ratu kolektivnog Zapada protiv stare, zajednički umišljene „ruske prijetnje“, pri čemu se sada radi o potencijalnoj beskonačnosti. Taj novi beskonačni rat protiv starog neprijatelja trebao bi da traje, potencijalno do poslednjeg Ukrajinca, čiji je broj, dakako, konačan. Rusija zato, čini se, i ne žuri mnogo u ovom metafizičkom ratu sa monopolarnim globalizmom, između ostalog, čuvajući živote svoje dojučerašnje braće koja su se odrekla nekada zajedničkog identiteta i prihvatili novi, „atlantistički“. Riječju, nosioci ideje reductio ad unum monopolarnog svijeta su u žurbi, jer im curi vrijeme u klepsidri, koja im, kako je već primijećeno, „krade“ vrijeme i novac.
Oni koji su jednom, proglasivši svoj svijet bez Boga sveobavezujućim, od Njega oteli vrijeme, shvatili su da im se otimačina otela – jer nikada nije ni mogla biti zapravo njihova. Pogled na zemlju koja se rasprostire na sve vremenske zone za njih je nepodnošljiv. Rusija je suviše široka, pa bi tu jedinu zemlja koja se graniči sa nebom (E. M. Rilke) trebalo malo skratiti, baš kao i čovjeka – naime, Rusiju za Ruse, a Ruse za Rusiju.
Napokon, u geopolitičkom i astronomskom kalendaru razilaze se i praznični dani. Dok Rusija slavi 9. maj Paradom pobjede, taj slavni dan je monopolarni Novus ōrdō sēclōrum proglasio „Danom Evrope“ čija je jedna od osnovnih „civilizacijskih vrijednosti“ i tzv. „parada ponosa“ kao ge(j)o-politički događaj. Čekajući isti ishod od prije 77 godina, očekujući pobjedu multipolarnog svijeta, dakle pobjedu pravde nad monopolarizmom koji je izazvao anarhiju u međunarodnim odnosima i ovu dijahroniju astronomskog i geopolitičkog kalendara, naš izbor saveznika i prijatelja ne treba da bude upitan. Treba li uopšte napominjati da je taj izbor dio Kosovskog opredjeljenja, elemenat našeg nacionalnog i civilizacijskog identiteta?
prof. dr Dušan Krcunović.
Izvor: Pokret za odbranu Kosova i Metohije
