Piše: Filip Dagović
Znam da neće biti od prevelike koristi, niti će neistomišljenici postati mišljenici, ali ne mogu da podnesem viku oko vike u Beranama, a da ne kažem o čemu se tu, zapravo, radi. Jedan dio javnosti osuđuje „četnike“, nacionaliste i ostale ekstremiste koji su se nečasno okomili na cetinjsku omladinu i sportiste. I kriv im je Mandić, Vučić i svaki onaj ko u Crnoj Gori govori i misli na srpskom jeziku. Po njima, animozitet prema Cetinju stvorili su oni kojima Crna Gora nije na srcu i duši… Jer, šta bi i kako bi drugačije mogli da objasnimo taj verbalni i plastični (plastičnim bocama) napad na manje brojnu grupu Cetinjana u sred Berana?
Ja zbilja nijesam pristalica toga napada, niti mislim da su isti bilo čim zaslužili sportisti (djeca, uglavnom) sa Cetinja, niti na bilo koji način priželjkujem da se takvo što ikada više ponovi.
Samo imam potrebu da kažem kako je „hajka“ počela ne u Beranama, niti u Beogradu, nego baš na Cetinju, onoga trena kada je nekome (a znamo dobro kome ) palo na pamet da može i treba „Crnu Goru“ da brani tako što će blokirati prilaz Cetinju i time spriječiti jedan vjerski čin. Ko ne vidi u aktu mitropolitovog ustoličenja prije svega vjerski čin, takvome će biti teško da dokaže da je rukometna utakmica sportski događaj. Elem, onaj koji je svoj politički narativ sveo na „blokadu Cetinja“ i njegovo odsjecanje od ostatka Crne Gore, takav neka se ne oglašava povodom sramne buke i vike prema Cetinjanima – u Beranama.
Kome nije strano mrškanje i pljuvanje sveštenika i crkvenih velikodostojnika, priznatih i uvaženih svuda mimo Brajića i Barutane, taj neka i ne prelazi preko tih toponima. Jer će ga dočekati isprovocirano objašnjenje Grbljana, Zećana i Vasojevića, kako oni gledaju na takvu „odbranu Crne Gore“ od njenih sopstvenih građana.
Incident u Beranama je za svaku osudu, ali metod, povod i uzrok ovakvog divljanja treba potražiti na Kruševom žrijelu, i pod hitno ga ukloniti odatle. Ili više volite takmičenje u „graktanju i arlaukanju“?