Piše: Fabijan Hofman
Prevod za Žurnal: M. M. Milojević
Pregled upotrebljenih snaga, ranjivosti platformi i tehnoloških pomaka
U rano jutro 7. maja Indija je izvela seriju raketnih i vazduhoplovnih napada – označenih kao operacija Sindor – na devet položaja širom Pakistana i dela Kašmira koji kontroliše Pakistan. Operacija je predstavljena kao odmazda za napad u Pahalgamu koji je izveden 22. aprila, u kojem je poginulo dvadeset šest civila, najvećim delom indijskih turista. Prema indijskim zvaničnicima cilj napada je bila teroristička infrastruktura povezana sa grupama poput Jaiš e-Mohameda i Laškar-e-Taiba.
Dok je nekoliko meta na teritoriji Pakistana navodno pogođeno, veća pažnja usredsređena je na navodne uspehe pakistanskog vazduhoplovstva odnosno obaranje više indijskih letelica – među njima i Daso Rafal F3R višenamenskog borbenog aviona, najnaprednije letačke platforme u sastavu indijskih snaga, koja je ušla u upotrebu tek u julu 2020. godine. Ovaj članak je pregled dostupnih informacija, i naznačava neke neposredne posledice ovih dešavanja.
Sistemi naoružanja i žrtve
Prema indijskim izvorima, indijske snage upotrebile su krstareće rakete za napad na ciljeve na kopnu Skalp-EG (SCALP-EG) i vođene bombe AASM Hamer (AASM HAMMER) za izvođenje ovog napada. Indija po svoj prilici raspolaže izvoznim varijantama krstarećih raketa Skalp, koje imaju smanjeni domet od oko dvesta pedeset kilometara. Vođene bombe Hamer imaju maksimalni domet od sedamdeset kilometara, ukoliko su ispaljene sa optimalne visine i na optimalnoj brzini (odnosno na velikoj visini pri visokoj brzini leta).
Nakon napada, pojavile su se fotografije na društvenim mrežama koje prikazuju pojačavajući modul i vrh krstareće rakete Brahmos PJ-10 (BrahMos PJ-10) koji su pronađeni na indijskoj teritoriji. Obe komponente odbacuju se ubrzo nakon lansiranja što upućuju da je i ova raketa korišćena prilikom izvođenja operacije. Brahmos je supersonična krstareća raketa zasnovana na ruskoj raketi Oniks 3M55 i razvila ju je zajednička indijsko-ruska kompanija BrahMos Aerospejs. Zavisno od varijante ima domet od 300 do 500 kilometara.
Erdoganov zet – naslednik dinastije: Da li će Selčuk Bajraktar u trku za predsjednika Turske
Međutim, umesto da je pažnja usredsređena na pogođene mete i korišćenu municiju, najveći deo pažnje usmeren je na indijske gubitke. Ubrzo nakon izvođenja operacije, indijski mediji objavili su da su Pakistanci oborili nekoliko indijskih borbenih aviona koji su učestvovali u ovoj operaciji. Ovi izveštaji su kasnije uklonjeni, po svoj prilici nakon pritiska vladinih zvaničnika – što nije neuobičajena praksa u kontekstu ranijih indijsko-pakistanskih vojnih sučeljavanja.
Snimci olupina upućuju da je Indija izgubila najmanje jedan avion Miraž 2000H, jedan MiG-29UPG ili Su-30MKI (na snimcima se vidi sedište za katapultiranje K-36 De-Em koje se koristi u oba tipa aviona, što ostavlja identifikaciju upitnom) i jedan Daso Rafal F3R. Među ovim letelicama, samo je obaranje aviona Rafal zvanično priznato – i potvrđeno od visoko rangiranog francuskog obaveštajnog oficira, prema navodima Si-en-ena.
Zanimljivo, sve olupine smeštene su unutar indijske teritorije, u nekim slučajevima i sto kilometara iza granice, što upućuje da indijski avioni po svoj prilici nisu pokušavali da se probiju u pakistanski vazdušni prostor, na šta takođe upućuje upotreba dalekometne municije.
Kako bi oborio indijske višenamenske borbene avione, Pakistan je navodno koristio rakete Pe-El 15E (PL-15E) – na šta ukazuju pronađeni ostaci i komponente raketa. Pe-El 15E je izvozna varijanta kineske rakete Pe-El 15 namenjene za delovanja izvan dometa vizuelnog opažanja na vaduhoplovne mete (engleska skraćenica BVRAAM). Ova raketa ima domet od oko 145 kilometara, u poređenju sa 200 do 300 kilometara dometa domaće varijante. Raketa sadrži motor sa dvostrukim impulsom (koji obezbeđuje početnu brzinu od pet maha koja se postepeno smanjuje), vođenje tokom srednjeg dela leta putem data linka i aktivni radarski tražilac AESA za završno navođenje na metu.
Pe-El 15E je integrisana sa pakistanskim avionima JF 17 Blok III i J-10CE. J-10CE je opremljen većim nosnim konusom i snažnijim AESA radarom, koji može da detektuje i prati ciljeve na udaljenosti većoj od maksimalnog dometa raketa Pe-El 15E. AESA radar na avionima JF-17 Blok III ima domet detekcije od svega 100-120 kilometara zbog čega ne može da iskoristi puni domet rakete. S obzirom na to da su indijski avioni locirani duboko unutar indijske teritorije, može se razumno pretpostaviti da su za lansiranje Pe-El 15E raketa korišćeni avioni J-10CE. Međutim, ovo nije potvrđeno, a vođenje raketa u srednjem delu leta mogla su da obezbede i druga sredstva – poput pakistanskih aviona Saab 2000 Erije (Saab 2000 Erieye) za ranu vazduhoplovnu detekciju i kontrolu, kojih Pakistan na raspolaganju ima devet.
Posledice ovog sukoba
Ovaj sukob ima nekoliko posledica.
Prvo, ovo nije bio dobar dan za indijsko vazduhoplovstvo. Istorijski, Indija je održavala kvalitativnu prednost spram Pakistana u vazdušnom prostoru. Poslednjih godina, međutim, Pakistan je pribavio naprednije kineske letačke platforme, pa su posmatrači vojnih prilika upućivali na mogućnost sužavanja tehnološkog jaza između dvaju država. Prošlonoćni događaji izgleda da potkrepljuju ovu procenu.
No, bez obzira na to, način na koji su snage uposlene verovatno je igrao veću ulogu nego sama tehnologija u ishodu sukoba. Kao što je primećeno, Indija se izgleda oslanjala isključivo na dalekometnu municiju prilikom napada, što znači da avioni nisu imali potrebu da jezde u onome što se ispostavilo kao osporeni vazdušni prostor. Umesto da se vrate u svoje baze oni su po svoj prilici izvodili ono što se označava kao defanzivna kontravazduhoplovna misija, predviđajući moguću pakistansku odmazdu. Čineći to, indijski piloti su očigledno pogrešno procenili borbene domete pakistanskih lovaca.
Takođe je moguće da su pravila međusobnog sukobljavanja sprečila indijske pilote da prvi ispale rakete ili da odgovore, što se možda zasnivalo na pretpostavci da Pakistan neće napadati mete unutar indijskog vazdušnog prostora, kao i da bi se pokazala suzdržanost.
Drugo i obratno, ova epizoda u dobrom svetlu pokazuje pakistansko vazduhoplovstvo. Pakistan je očigledno predvideo napad, postavio je odgovarajuće kontramere i uspeo je da obori više indijskih letelica. Time je uspeo da zaokruži prilično složeni lanac dejstvovanja koji uključuje rano uzbunjivanje, nadzor, pronalaženje mete, praćenje i napadanje. To nije zanemarljiv uspeh i upućuje na izvesni profesionalizam i tehničke sposobnosti.
Međutim, Pakistan nije bio uspešan u sprečavanju napada i pretrpeo je štetu na sopstvenoj teritoriji. Uspeh je stoga relativan i to samo u poređenju sa ranijim sukobljavanjima u kojima su indijski vazduhoplovi delovali u i oko pakistanskog vazdužnog prostora gotovo bez ikakvih posledica.
Treće, prvi potvrđeni borbeni gubitan modernog borbenog aviona Rafal bacio je izvesnu senku nad nedavno snažni zamajac kompanije Daso. Poslednjih godina, Rafal je bio tema uglavnom pozitivnog izveštavanja, velikim delom i zbog izvoznih uspeha i reputacije kvalitetne višenamenske platforme. Ovaj incident, može se reći, delimično poništava ovaj narativ.
Važno je istaći da ovo ne znači kako je Rafal slaba platforma (Jurofajter ili F-16 mogli su se pokazati na identičan način). Međutim, incident potcrtava ograničenja borbenih aviona četvrte generacije, posebno u pogledu njihovog preživljavanja u zahtevnom borbenom okruženju. Iako još uvek nije jasno u kojoj meri je ovaj incident posledica ograničenja platforme nasuprot manjkavosti operativnog delovanja – što je verovatnije odlučujući faktor – razumno je pretpostaviti da pakistanski avioni ne bi mogli da otkriju i prate platformu pete generacije slabe vidljivosti kakav je avion F-35 na sličnoj udaljenosti, uzimajući u obzir njen znatno manji radarski odraz.
Četvrto, vazduhoplovni duel baca pozitivno svetlo na kinesku avionsku tehnologiju. Raketa vazduh-vazduh kineskog porekla, zajedno sa platformom koja je upotrebljena da se ona lansira, po svoj prilici je efikasno delovala. Ovo je još jedan dodatak sve većoj količini podataka koji upućuju da bi kineske oružane sisteme trebalo uzeti za ozbiljno. Dok ruska tehnologija stalno podbacuje u nedavnim sukobima, ne postoje uverljivi razlozi da se pretpostavi kako će kineski sistemi imati sličan učinak u hipotetičkom tajvanskom sukobu.
Peto, a u vezi sa četvrtim, po svoj prilici postoji nešto što bi zapadnim – i posebno američkim – obaveštajnim agencijama moglo koristiti iz ovog sukoba u pogledu kineske tehnologije. Ovo označava prvu potvrđenu operativnu upotrebu Pe-El 15E, i, kako je istaknuto, delovi rakete, uključujući komponente njenog AESA radara su prikupljeni. Ovaj materijal mogao bi biti interesantan američkim obaveštajcima koji bi mogli da steknu uvide u kineski dizajn raketa, sisteme navođenja i druga svojstva.
Izvot: MissileMatters
