Piše: Vilijam Dankerli
Prevod: Žurnal
Politiko je objavio naslov: „Ukrajinski mirovni planovi na pretek.“
Ukrajina, Rusija i Kina imaju svoje mirovne planove. Tramp radi na jednom. Alijansa demokratija ima svoj, koji na prvi pogled liči na ukrajinski plan.
Govori se o demilitarizovanoj zoni između Ukrajine i Rusije. Pominje se i predlog nametanja zamrznutog konflikta. To izgleda više kao poziv na nastavak tenzija nego kao pravi mir.
Pa, šta je to zanemareni ključni put do mira o kojem govorim?
Prvi korak na tom putu uključuje prihvatanje strategije iskrenosti. To zahtijeva jasno razumijevanje zabrinjavajuće situacije: glavni narativ o Ukrajini koji iznosi većina naših političara je fabrikovan. Isto važi i za priče koje prenose naši mediji.
Umjesto da pobijam sve neistine jednu po jednu, opisaću istine koje ti lažni narativi ignorišu. One su mi postale očigledne prateći događaje tokom i nakon revolucije. Evo šta sam vidio:
Kada su 2014. godine Majdanski revolucionari preuzeli vlast silom, ukinuli su ukrajinsku demokratiju.
– Oni su nezakonito protjerali demokratski izabranog predsjednika iz zemlje, lažno tvrdeći da je opozvan. Ali detaljnom analizom vidi se da nije. Sjedinjene Države su to priznale. Jedan ukrajinski zvaničnik mi je to lično potvrdio. Nije bilo opoziva. Ni ostavke.
– Revolucionari su ukinuli demokratski donesen ustav i zamijenili ga starim koji je legitimni Vrhovni sud ranije proglasio neustavnim.
– Počeli su vladati kao militantni, samopostavljeni, neizabrani lideri nove, nedemokratske države.
– Pokazali su rane namjere da drastično mijenjaju ono što je do tada bila uspješna ukrajinsko-ruska višejezična država. To se kasnije odrazilo na inicijative za jezičko i kulturno čišćenje svega ruskog iz nove ukrajinske države, što je dovelo do ugnjetavanja značajne ruske manjine u Ukrajini.
Većina ukrajinskih područja prihvatila je to kao fait accompli. Dva nisu: Krim i Donbas. (Donbas se sastoji od područja poznatih kao Donjeck i Lugansk.)
I Krim i Donbas odbacili su gubitak demokratije, kao i neizabrane revolucionarne lidere koji su to izazvali. Krim i Donbas su proglasili nezavisnost.
Kao odgovor, revolucionari su pokrenuli neprijateljski napad. Poveli su rat protiv onoga što je do tada bila nezavisna teritorija Donbasa, sa namjerom da je zauzmu silom.
Međutim, nisu napali Krim.
Znate, ugovor koji je Rusija imala sa Ukrajinom dao je Rusiji kontrolu nad njenom istorijskom pomorskom bazom u Sevastopolju, na Krimu. Taj ugovor je takođe dozvoljavao do 25.000 ruskih vojnika da budu stacionirani tamo. Prema Washington Post-u od 18. marta 2014. godine, vjerovalo se da je Rusija u vrijeme revolucije imala oko 15.000 vojnika u bazi. To je možda odvratilo revolucionare od napada.
Čista posljedica revolucije bila je stvaranje nove države, u vrlo stvarnom smislu drugačije Ukrajine.
Pogledajte lanac događaja koji sam gore opisao. Pre-revolucionarna Ukrajina — demokratija. Post-revolucionarna Ukrajina — neizabrana vlast nametnuta silom. Potpuni prekid sa prethodnom vladom. Nema kontinuiteta. Pre-revolucionarna Ukrajina — kontrola nad Donbasom i Krimom. Post-revolucionarna Ukrajina — takva kontrola više ne postoji. Obje teritorije su stekle nezavisnost.
De fakto, pre-revolucionarna Ukrajina i post-revolucionarna Ukrajina nisu ista država kada je u pitanju državnost.
Post-revolucionarna ukrajinska država dobila je neki oblik demokratije tek u junu 2014. godine. To je bilo kada je postavila svog prvog demokratski izabranog predsjednika, Petra Porošenka. To je bilo oko dva mjeseca nakon što su revolucionari već napali Donbas. Po preuzimanju dužnosti, Porošenko je nastavio napadati Donbas, kao i Volodimir Zelenski koji ga je slijedio kao predsjednik.
Da bismo razumjeli koncept post-revolucionarne Ukrajine kao „druge države“, razmislite o Kini iz 1900-ih. I ona je imala revoluciju. Pre-revolucija — Republika Kina. Post-revolucija — komunistička Narodna Republika Kina. Ponovo, potpuni prekid. Ko bi tvrdio da su to iste države?
Pozadina „tenkovskog spora” u NATO-u: Ukrajina, Balkan i Sirija u istoj korpi rusko-nemačke trgovine
Ova perspektiva je u skladu sa multinacionalnim ugovorom. To je Montevidejska konvencija iz 1933. godine. U ime Sjedinjenih Država potpisao ju je Kordel Hal, državni sekretar predsjednika Frenklina Ruzvelta.
U međunarodnom pravu, ovaj ugovor se široko smatra definicijom državnosti. Dva ključna uslova su vlada i teritorija. Pre- i post-revolucionarna Ukrajina su diskontinuitetna u oba uslova.
[…]
Nadam se da će pošten pogled na stvarne okolnosti prevladati ako i kada se trojica predsjednika sastanu da pregovaraju o miru. To je, u suštini, „ključni put do mira u Ukrajini koji je dugo bio zanemaren od svih.“
Vilijam Dankerli (William Dunkerley) je američki autor, medijski analitičar i konsultant koji se bavi temama vezanim za medije, propagandu, međunarodne odnose i političke konflikte. Poznat je po svojim člancima i istraživanjima koja često kritikuju ulogu medija u oblikovanju javnog mnjenja tokom političkih kriza. Dankerli je takođe autor nekoliko knjiga i članaka koji se bave konfliktima u zemljama poput Ukrajine i Rusije, a često se fokusira na manipulaciju informacijama i medijsku pristrasnost u tim konfliktima. Njegovi radovi obuhvataju analizu dezinformacija i načina na koji se mediji koriste za propagandu.
Izvor: Ron Paul Institute
