Piše: Filip Dragović
Tri političke partije SDP, SD i LP najavile su formiranje novog entiteta tzv. Evropskog saveza, koji bi, kako kažu, pored njihovih partija činili i još neki građani, do sada politički neopredijeljeni.
Jasno je da rukovodstva pomenutih partija ovo čine najprije iz razloga da pokušaju da pređu cenzus, a da to ne bude uz pomoć DPS-a. Jer, na prošlim izborima SDP, ponešen lokalnim uspjehom na Cetinju, zaletio se samostalno na državni nivo i na bolan način shvatio da Crna Gora nije isto što i varoš ispod Lovćena.
Ostajući ispod cenzusa SDP-ovci su shvatili poruku građana da ih niko ne doživljava kao ozbiljan činilac politike, ukoliko nijesu privezak DPS-a. Ako bismo se dalje poigravali analogijama „ispod Lovćena“ i „ispod cenzusa“ mogli bismo da primjetimo da je za SDP cenzus visok kao Lovćen.
Posljedica je to notorne činjenice da se ova partija predugo vezala za džep ili ključeve od sefa (gdje privesci obično stoje), sefa ili šefa — nebitno, DPS-a. Uz to, odvajanje od DPS-a ima još jedan faktor koji je SDP učinio manje brojnim. To je homogenizacija bošnjačkog i muslimanskog biračkog tijela i njegovo okupljanje oko BS. Kao treći faktor mogla bi se nazrijeti i javna blamaža u vezi rodoljubivih skupova od 2020. do lane, u kojima su SDP-ovci učestvovali, a koje danas SKY prepiska razotkriva kao nadahnute i podržane od strane kriminalnih klanova. Sve to, i ko zna šta sve ne, (urušavanje mita crnogorske „heroine“ Draginje) dovelo je do toga da SDP u Crnoj Gori nije ni do koljena onome što je u samostalnom, i van univerzuma postojećem Cetinju.
E, sada, koliko mu od koristi može biti ujedinjenje sa fantomskim SD i LP, o čijoj političkoj snazi znamo koliko i o životu u dalekom svemiru, jer tek te dvije partije ne znaju za egzistenciju izvan DPS gravitacionog polja? Moglu li, udruženi sa dva fantoma, momci iz SDP-a namaći preko 3 % glasova, ili bi konfuzija sabiranje nula sa nulom (mislim ovdje na političku snagu) mogla da donese obrnut, negativan učinak?
Pored višedecenijskog sluganjskog odnosa prema brodu koji tone i sa koga sitne životinje prve bježe, ove tri partije veže i još poneki detalj. Naročito SD i LP koje su u javnosti prepoznate kao firme za udomljavanje i zbrinjavanje „po dubini“ različitih činovnika vlasti. Ako tome dodamo da je LP tek okrajak onoga što je nekada bio LSCG, partija o kojoj Slavko Perović, njen šef i osnivač, kaže da je bila satkana od sve samih izdajnika i udbaša, e onda nijesmo sigurni ima li „Evropski savez“ kapaciteta da siđe među običan svijet i neke „buduće“ glasače?
Na strani građana koji traže mir, stabilnost i smanjenje podjela, ovaj „savez“ ne može očekivati niti jedan glasić. Jer, njihov zajednički politički kredo, koji oni pogrešno nazivaju crnogorskim rodoljubljem, predstavlja kampanja o „posrbicama“. To je onaj Draginjin narativ o sugrađanima koji su vezani za srpsku naciju, srpsku rodnu pripadnost, srpski jezik ili odanost SPC. Mogu se zaodijevati u ne znamo kakve evropske i građanske propagandne konfekcije, oni su među običnim narodom prepoznati kao mrzitelji svakog segmenta srpskog u istoriji, sadašnjosti i budućnosti Crne Gore.
Predviđam, da bi adekvatnije ime njihove nove koalicije ili stranke, kako god da su to zamislili, bilo prije „podcenzusni“ nego „evropski savez“.
