Piše: Elis Bektaš
Kenedijev centar ili, punim nazivom Centar za scenske umjetnosti Džon F. Kenedi više od pola vijeka služio je kao dinamična i versatilna pozornica za pozorišne i baletske predstave i za koncerte klasične, moderne ali i folk muzike a ujedno je bio i dom Nacionalnog simfonijskog orkestra u Vašingtonu.
Da li je posljednja decenija sa svojim političkim turbulencijama koje su pomjerane ka graničnim vrijednostima, odnosno koje su uključivale i nasilje, dovela do dramatičnog pada posjećenosti te kulturne institucije, nezahvalno je tvrditi. U svakom slučaju, Kenedijev centar je privremeno zatvoren jednom od prvih odluka Donalda Trampa u njegovom drugom mandatu u Bijeloj kući.
Nakon što je postavio novi upravni odbor, to tijelo izabralo je Trampa za predsjedavajućeg, a potom je on obznanio da će od jula centar biti zatvoren u naredne dvije godine zbog renoviranja. No Tramp je donio još jednu odluku, možda i najvažniju za razumijevanje njegove politike, a ona se tiče preimenovanja te institucije koja se sada zove Trampov i Kenedijev centar, odnosno Centar za scenske umjetnosti Donald Tramp i Džon F. Kenedi.
Takva intervencija na imenu institucije ne odražava samo estradnu grandomaniju prvog čovjeka Sjedinjenih Država, već je i dokaz da trampizam nastoji da politički i društveni prostor potčini pseudoreligijskom kultu sa Trampom kao božanstvom, po uzoru na rimske imperatore. Da bi čitalac shvatio ludilo američkog predsjednika, potrebno je samo da zamisli da na Balkanu imamo, recimo, Izetbegovićevu i Gazi Husrev-begovu medresu, Vučićev i Milošev konak, Đukanovićev i Njegošev mauzolej, Plenkovićev i Hektorovićev tvrdalj…
Elis Bektaš: Infantilno premjeravanje kurči… pardon, prebrojavanje raketica
Donald Tramp, ta nada konzervativaca i reakcionara ne samo u Sjedinjenim Državama već i mnogo šire, od trenutka ulaska u Bijelu kuću u drugom mandatu postaje demon koji, svjestan da je revidiranje prošlosti posao sa neizvjesnim ishodom, odlučuje da prošlost poništi, ali i da se, krvoločnim zanosom vođen, obruši na semantiku i na logiku, dakle na jedina dva oslonca ljudskog uma. Na taj način ovaj okultni luđak sa adresom prebivališta u Pensilvanija aveniji 1699 SZ dekonstruiše i obesmišljava stvarnost kako bi na njenim ruinama mogao uspostaviti poredak u kom je istina isključivo ono što on za istinu proglasi.
Čak i za jednog luđaka, skoro je nemoguće da mu bukvalno svaka rečenica bude nesuvislo blebetanje ili laž ili logička nakaradnost, a Tramp to ipak nekako postiže. Ta činjenica ostavlja dvije mogućnosti: ili je na čelu SAD luđak okružen luđacima ili je tu riječ o projektu osvete reakcionarnih rasista i fundamentalista samoj ideji civilizacije. Šta god da je u pitanju, situacija nije nimalo bezazlena. Ne ostavlja puno prostora za nadanje kada o upotrebi oružja, uključujući tu i ono najrazornije, odlučuju bilo luđaci bilo fanatični i reakcionarni rasisti i fundamentalisti nadahnuti idejama nacizma.
Trenutno nada svijeta leži u rukama iranskog rukovodstva i demokratske Amerike koja pokušava da se konsoliduje i organizuje. Da li će ostatak svijeta odlučiti da na sebe preuzme dio odgovornosti za očuvanje te nade ili će čekati da demoni iz Vašingtona zakucaju i na njegova vrata, ostaje najskorijoj budućnosti da pokaže. Ukoliko Iran, demokratska Amerika i svijet ne uspiju zaustaviti Trampa, čovječanstvu ostaje još samo infantilna nada da će se odnekud pojaviti simpatična Bafi i osloboditi ga nedaće, onako kako ona to čini.
