Američki zvaničnici sada koriste energetsku krizu da bi iskazali nadmoć, a sve je vjerovatnije da će učestali nestanci struje otežati pristup hrani, tekućoj vodi i zdravstvenoj njezi.
Pišu Pablo Robles, Simon Romero i Tim Volas za „Njujork tajms“
Kuba se suočava sa vjerovatno najvećom energetskom krizom otkako su revolucionari Fidela Kastra došli na vlast prije 67 godina. Nakon učestalih nestanaka struje koji traju nedjeljama, nacionalna elektroenergetska mreža doživjela je „potpuno isključenje“ prošle sedmice, prema navodima Ministarstva energetike.
Nestanci struje su sve gori, a ponekad gotovo da cijelo ostrvo bude u mraku.
Većina struje na Kubi potiče od nafte i skoro tri decenije, venecuelanska nafta bila je žila kucavica te zemlje.
Trampova administracija naredila Venecueli da obustavi isporuku nafte Kubi, nakon što je otela predsjednika te zemlje, Nikolasa Madura, u januaru ove godine. Sjedinjene Američke Države su ubrzo pritisle i Meksiko da prestane sa slanjem pošiljki. Nijedna druga zemlja nije pritekla u pomoć Kubi.
Američki zvaničnici sada koriste energetsku krizu da bi iskazali nadmoć u odnosu na kubanske lidere, čak iako neki na Kubi upozoravaju da učestali nestanci struje mogu Kubancima otežati pristup hrani, tekućoj vodi i zdravstvenoj njezi.
Migel Dijaz Kanel, predsjednik Kube, izjavio je ovog mjeseca za javnost da njegova vlada vodi pregovore sa Vašingtonom, sa ciljem pronalaska rješenja za ćorsokak između Kube i SAD.
Kriza u glavnom gradu
Havana, glavni grad Kube, obično ima prioritet u proizvodnji električne energije, jer je sjedište vlasti. Ali, to državu ne štiti od mraka dok raste energetska kriza.
Čitav grad trpi ozbiljne posljedice.
Smeće se gomila, jer su komunalne službe zatajile zbog manjka goriva. Bez frižidera, meso i mliječni proizvodi u domaćinstvima i u marketima se kvare.
Budući da vodovodni sistem Havane zavisi od električnih pumpi, bez tekuće vode ostalo je mnogo građana, koji sada čekaju u redovima s kanisterima kod zajedničkih cisterni, prema riječima Horhea R. Pinjona, stručnjaka za naftu sa Univerziteta u Teksasu, koji prati kubanski energetski sektor. Zvaničnici iz zdravstvenog sektora odložili su na desetine hiljada operacije, a pacijenti oboljeli od karcinoma ne mogu redovno da primaju hemioterapiju zbog nestanka struje ili nedostatka ljekova koji se drže u medicinskim frižiderima.
„Luksuzni mjehurići“
Svijetla, ipak, ostaju upaljena u turističkim zonama poput Varadera, Kajo Kokoa i Kajo Santa Marije, gdje se nalaze nizovi hotela na plaži i spa kompleksa. Za razliku od stambenih područja koja zavise od neuspješne nacionalne elektroenergetske mreže, hoteli na tim lokacijama imaju sopstvene generatore, a snabdijevanje gorivom za ta mjesta, kao i za bolnice, ima prioritet.
To je zato što turizam i dalje predstavlja ključni izvor deviza za kubansku vladu, čak i nakon što su neke avio-kompanije obustavile letove za Kubu zbog nestašice avionskog goriva na glavnim aerodromima, izazvane američkom blokadom.
Nedavno uložen trud da se uspostavi decentralizovana mreža malih solarnih postrojenja uz korišćenje kineske tehnologije njima najviše koristi. To znači da zaposleni u tim turističkim kompleksima putuju na posao iz mjesta većinom bez struje, tekuće vode i sa pokvarenom hranom u „luksuzne mjehuriće“, gdje turisti uživaju u klimatizovanim sobama i rashlađenim bifeima. Vojni kontrolni punktovi strogo kontrolišu pristup tim lokacijama.
Nemiri u provincijama
Kriza je najviše pogodila ostatak zemlje, daleko od sjedišta vlasti i kompleksa na plaži.
Nakon sedmica u mraku, stotine ljudi u Moronu, gradu sa oko 70 hiljada sanovnika u centralnoj Kubi, izašlo je na ulice. Oni su u martu demolirali lokalnu kancelariju Komunističke partije i iznijeli namještaj, kompjutere i dokumenta na ulicu da ih zapale.
Santjago de Kuba, drugi najveći grad, trpi ozbiljna ometanja u snabdijevanju i električnom energijom i tekućom vodom. Ljudi su tamo počeli proteste noću tokom kojih lupaju u lonce i šerpe kako bi izrazili svoje nezadovoljstvo.
Zastareli energetski sistem
Ova kriza je pokazala zašto je loše po Kubu što zavisi umnogome od strane nafte, dok se trudi da održi planirani socijalistički ekonomski sistem države.
Dok se zemlje širom svijeta služe različitim metodama da bi proizvodile električnu energiju, na primjer, prirodni gas, vjetar ili skladištenje u baterijama, Kuba je još uvijek zarobljena u modelu iz dvadesetog vijeka koji izuzetno mnogo zavisi od nafte. To zemlju čini osjetljivom na naftne varijacije.
Posljednji potvrđeni dolazak velikog tankera za naftu bio je brod Oušn Mariner, koji je pristao u Havani 9. januara sa oko 86 000 barela goriva iz Meksika. Od tada, Kuba mora da se oslanja na sopstvenu skromnu proizvodnju ekstra teške sirove nafte, koja pokriva samo oko 40% energetskih potreba.
Taj manjak mogao bi dovesti cjelokupan ekonomski sistem Kube, ne samo elektroenergetsku mrežu, do tačke pucanja.
Izvor: Dan/ Njujork Tajms
