Piše: Milija Todorović
Radi lakšeg razumijevanja teme, sve one koji negiraju ili bagatelišu srpski nacionalni i duhovni identitet vojskovođa i boraca sa Vučijeg Dola, nazvaćemo Skup D (ili „Dukljani“ – aluzija na čuvenu kvazi-naučnu DANU). A sve one koji negiraju ili prosto prećutkuju njihov crnogorski državni identitet, nazvaćemo Skup Ć ( ili „Ćaci“ – onako kako i sami sebe vole da predstave zastupnici politike zvaničnog Beograda). A što će nam ti skupovi? Pa da bismo lakše predstavili dvije, naizgled suprotstavljene, a u dušama veoma kompatibilne medijske i ideološke politike, koje trenutno nanose štetu mirnom društvenom životu u CG, i njegovom napretku. One se, ko biva, sve nešto sukobljavaju, a i slijepcima je jasno da ih se po pameti ne može razdvojiti, da životno zavise jedni od drugih, a ne bi me iznenadilo da se dokaže kako su im nalogodavci i finansijeri – identični.
O čemu se radi? Imali smo manifestaciju Proslava 150 godina bitke na Vučijem Dolu, u organizaciji SPC u Nikšiću. Sa tog dvodnevnog skupa poslato je obilje duhovnih i političkih poruka, a njihov izbor i tumačenja u ovdašnjim medijskim centrima i polarizovanoj javnosti jasno govore kako dvije ideološke matrice komadaju ono što je prije vijek i po, u momentu događanja same bitke, bilo organski neodvojivo: srpstvo i crnogorstvo Crnogoraca (pa i Hercegovaca, koji su u tom momentu, po mnogo čemu, Crnu Goru vidjeli kao svoju državu).
Nećete vjerovati ali ima onih koji u svom prepričavanju događaja sa manifestacije potpuno zaobilaze pozdravno slovo mitropolita Joanikija i sadržaj cjelokupne priredbe (govore, igre, recitacije) u kojima se vrlo izbalansirano i autentično prenosi sve: i srpstvo, i crnogorstvo i hercegovački momenat ovog istorijskog događaja. Ovi, koji sve to zaobilaze, to su vam isti oni koji su prije par godina, od cijele manifestacije na Duklji (gdje je bio zastupljen folklor svih naroda Balkana) vidjeli samo srbijansko kolo. Oni isti, hirurški precizno tretiraju govore isključivo i samo srpskog patrijarha i NLO dr Stamatovića, zaobilazeći sve drugo što se tamo pokazalo i reklo. Konačno, i kada tumače patrijarhov govor, oni ga kritikuju tamo gdje kritici mjesta nema (patrijarhovo isticanje srpstva crnogorskih ratnika), a prećutkuju ono što jeste za kritiku: izbjegavanje ili svođenje na neukusni minimum pomena imena Crne Gore i kralja Nikole u govorima Njegove Svetosti. Uostalom, pogledajte na šta liče naslovne strane dva medija koja se izdaju za građanske i anti-ekstremističke listove. Eto to vam se danas zove: građanističko. Kada ispod folije građanskog narativa kulja najsiroviji nacionalizam.
Na drugoj strani imate karikaturalni fenomen da skandalozni govor dr Stamatovića, koji se desio mimo najavljenog programa i mimo znanja sveštenika koji su organizovali manifestaciju, završi u beogradskoj „Politici“ prije nego što je Stamatović sišao sa bine. Ali to je svakako manji problem od činjenice da su i srpski patrijarh i vladika budimljansko-nikšićki držali govore od po pola sata, i to u nekoliko navrata, i da su to činili na Vučijem Dolu i povodom čuvene bitke, a da niti jednim slovom nijesu pomenuli ni Crnu Goru, ni kralja Nikolu (čak ni na parastosu za postradale vučedolske junake!), a vrlo sramežljivo i nekako s kraja – sjetiše se da pomenu mitropolita Joanikija, koji je prije 10 godina, tada kao episkop budimljansko-nikšićki, uz pomoć vladike Grigorija, podigao spomen-crkvu u kojoj su juče služili. Svakom poštenom Srbinu iz Crne Gore, teže padaju pomenuti „propusti“ srpskog patrijarha i veselog (uvjek nasmijanog) vladike Metodija, nego lupetanja tamo nekog Stamatovićevog dvojnika pod imenom Vukota Vukotić. Dok pišem ovaj tekst, prijatelj mi šalje „dokaz“ da je patrijarh jednom (!) pomenuo kralja Nikolu. Žalosno!
Utisak je, da su izuzev nikšićkog gradonačelnika i cetinjskog mitropolita, temu jubileja promašili kako gore pomenuti učesnici skupa, tako i ovi koji ih kritikuju sa stranica Vijesti i Pobjede.
P.s.
“Glas Crnogorca” – zvanični organ Knjaževine Crne Gore – koji u broju 35, štampanom 19. jula 1876, o Vučedolskoj bici izvještava ovako:
“Junaštvo naše vojske, koje je od Kosova prkosilo Turčinu, koje će za ugled pogaženijem narodima pored junaštva špartanskoga u pjesmama narodnijem i u istoriji oslobođenja i preporođenja naroda srpskog vječno živjeti, danas slavi naljepšu pobjedu. Crna Gora novijem se zaslugama u Srpstvu uzdiže, novom se slavom u svijetu uvjenčava. A našemu Gospodaru na prvom koraku po bojnome polju sreća rastvara putove Nemanjine u bolju budućnost!”
