Piše: Aleksandar Saša Zeković aktivista za ljudska prava i član Građanske inicijative “21. maj”
Postupak predsjednika Opštine Budva Nikole Jovanovića i predsjednika Skupštine opštine Budva Petra Odžića zaslužuje podršku i pohvalu jer je u funkciji obnove posthumnog dostojanstva i zaštite prava na sjećanje. Čelnici budvanske opštine odali su poštu u Kamniškoj Bistrici žrtvama iz Crne Gore stradalim u masovnim poslijeratnih vansudskim pogubljenjima na teritoriji Slovenije. Uz privrženost antifašizmu, istaknuta je važnost ljudskih prava i prava na istinu te ponovljeno koliko je nužno snažiti društvenu koheziju.
U Crnoj Gori se izbjegava o tome javno govoriti ali primjera javne saradnje, kontakata, zajedničkog djelovanja i rada, posvećenosti zajedničkim vrijednostima različitih političkih, društvenih, naučnih i građanskih i drugih struktura kao i pojedinaca koji dolaze iz srpskog i crnogorskog narodu su nažalost rijetki. Poslanik Nikola Zirojević je jasno rekao da su “tolerancija i zajedništvo, kao i spremnost da se oda počast svim žrtvama, zalog za bolje sjutra u cijeloj Crnoj Gori”. Njegove riječi su za poštovanje i predstavljaju nadahnuće daljem toku procesa suočavanja s prošlošću. Pred lokalnim skupštinama Cetinja i Bara nalaze se dobro argumentovane inicijative kojima se odaje počast nevinim civilnim žrtvama poratnog nasilja u tim sredinama, u novembru 1944. i aprilu 1945. godine.
Aleksandar Saša Zeković: U Crnoj Gori kulminira „rat sjećanja“
Vlada Republike Slovenije je uputila službeno izvinjenje i osudila poslijeratne zločine u teritoriji Slovenije. Borut Pahor, kao premijer i lider Socijaldemokratske stranke, aktivno se zalagao za odbacivanje svake vrste politizacije i zloupotrebe žrtava u političke svrhe (i onih iz drugih zemalja), i za sticanje sveobuhvatnog razumijevanja svih aspekata rata i poslijeratne tragedije.
U Crnoj Gori je i dalje izraženo vrijeđanje dostojanstva mrtvih koji predstavljaju nevine civilne žrtve rata i poslijeratnog revolucionarnog nasilja. Žrtve koje nijesu bili učesnici rata i političkog sukoba danas se dehumanizuju, kažnjavaju se kroz etiketiranje i pripisivanje djela koja, dok su bili živi, nijesu ni počinili niti im je za ista suđeno što vodi uskraćivanju konačne sahrane njihovih posmrtnih ostataka. Pravo na istinu postoji i nakon smrti i žrtava i posljednjeg počinioca zločina.
Model javne politike sjećanja na nevine civilne žrtve rata i poslijeratnog revolucionarnog nasilja, bez obzira na sve naše različitosti i posljedice ranijih ideoloških konflikata i aktuelnih vrijednosnih izazova, ne predlaže niti zahtjeva političke, obrazovne, finansijske ili druge reparacije. Insistira se isključivo na forenzičkom traženju lokacija prikrivenih grobnica, identifikaciji kosturnih ostataka i memorijalizaciji koja primarno podrazumijeva sahranu istih. Uvjeren sam da pristup koji promovišem i zastupam u javnosti donosi utjehu i pomirenje kompletnoj zajednici, pomaže da u budućnosti budemo bolji jedni prema drugima, snažeći crnogorsko jedinstvo i demokratiju, slobodu izražavanja i vladavinu prava.
Raniji ambasador Crne Gore u Republici Sloveniji, Miomir Mugoša, je, 2015. godine u Kamniškoj bistrici, u ime Crne Gore, položio vijenac i odao poštu stradalima. ”Danas nakon 70. godina neprihvatljivo je i necivilizacijski praviti reviziju istorijske istine. Ali je uvijek civilizacijski iskazati odnos prema nevinima” kazao je tom prilikom ambasador Mugoša. Pri polaganju vijenca, bio u svojstvu izaslanika predsjednika Crne Gore, bio je prisutan i Dražen Miličković, šef njegovog kabineta. To jasno ukazuje koliko je Filip Vujanović, kao predsjednik države, imao senzibilisan pristup prema nasljeđu naše prošlosti koje zbog njegovog neprihvatanja i dalje duboko polarizuje današnju Crnu Goru.
Na insistiranje dijela javnosti i medija, Ministarstvo vanjskih poslova je pružilo jasno i korektno objašnjenje koje uz vrijednosti antifašizma ističe i nevinost žrtava: “U ukupnom državnom djelovanju prepoznatljiva je izrazita afirmacija antifašizma, kao najsvetije istorijske vertikale Crne Gore po kojoj je prepoznata i u široj međunarodnoj zajednici. Ambasador Mugoša položio je vijenac na spomen-obilježje u Kamniškoj Bistrici, čime je Crna Gora još jednom pokazala civilizacijski odnos i poštovanje prema nevinima”. U tom trenutku ministar vanjskih poslova je bio dr Igor Lukšić.
Slična reakcija iz dijela javnosti dogodila se i 2025. kada su vijence u Kamniškoj bistrici, uz prisustvo sveštenstva SPC u Crnoj Gori, Hrvatskoj i Sloveniji, položili predsjednik Skupštine Crne Gore, potpredsjednik i članovi Vlade Crne Gore.
Andrija Mandić se javno obavezao, kao predsjednik Skupštine Crne Gore, “da će sve nadležne državne ustanove podržati dalje istraživanje i obilježavanje ovih i brojnih drugih stratišta gdje su stradali građani sa prostora današnje Crne Gore, a čiji su se grobovi i imena skrivana punih osamdeset godina. Država Crna Gora će nastaviti jačanje saradnje sa Slovenijom u cilju obilježavanja grobnica naših građana na prostoru ove nama prijateljske države“.
Zasluga za njegovanje sjećanja na žrtve iz Crne Gore pogubljene u Sloveniji pripada NVO “Otkrićemo istinu – Dušan Niklanović”. Ova NVO je podigla i spomen obilježje u Kamničkoj bistrici stradalima iz velikog narodnog zbjega iz Crne Gore i raspolaže podacima da je u egzekucijama stradalo oko 6.000 osoba.
