(Foto: Tviter)
U svoje vrijeme se bez kompleksa ravnopravno nosio na terenu sa Van Bastenom, Gulitom i Maradonom. To što dolazi iz malog naroda i iz sredine sa usađenim osjećajem inferiornosti – nije ga ometalo da preko puta sebe vidi samo – sebi ravne ljude i da uvjek bude spreman na nadigravanje. Zato je bio sportista ravan Novaku Đokoviću, gladan pobjeda i novih dostignuća. Jedan od najboljih srpskih fudbalera – ikada! Peti na Mundijalu, finalista Kupa šampiona – a o domaćim titulama, da ne nabrajamo…
”Kakav bre eventualni plasman”? Ovo je lozinka novog srpskog sportskog uspjeha koga je konstruisao Dragan Stojković Piksi, i koga je, sinoć u Lisabonu, uspješno pustio u pogon. Imala je Srbija sve ove igrače na terenu u protekle 4 godine… od Mundijala 2018 u Rusiji, preko kvalifikacija za EURO 2020 … ali nešto je nedostajalo. To što je nedostajalo sigurno nije bilo fudbalsko znanje jednog Ljubiše Tumbakovića, ali jeste ”ludost” genija ili junaka, kako god hoćete – jednog Piksija.
U Lisabonu – svi su vidjeli – nije odlučio jedan gol Mitrogola. Nije presudio potez niti greška… Na ”La Lužu” je Srbija pritisla i nadigrala Portugal, jednu od najboljih ekipa svijeta, i to u utakmici koja je podjednako značila obijema ekipama! 90 lisabonskih minuta bili su ubjedljiviji od strane Srbije, nego onih 90 u Beogradu. Zato se može reći da je oba gola u mreži Ruja Patrisija dao ne Tadić, niti Mitrović… nego Dragan Stojković Piksi. Majstor mogućeg i vodič ka nemogućem. Doktor hrabrosti. Redovni profesor odvažnosti. Onaj za koga nema prepreka.
Doveo nas je do toga da vjerujemo, i da poslije toliko vremena buduće Svjetsko prvenstvo u fudbalu iščekujemo kao da je ono u košarci, odbojci ili vaterpolu. Ono znate, kad osjećate – da vam niko ne može ništa. Pa kad ne mogu Portugalci, sa Ronaldom i Bernardom, u sred Lisabona, – ko to, onda, može?
