Piše: Donko Rakočević
Gostujući na televiziji PG, gospodin Jovan Markuš, vrsni poznavalac novije crnogorske istorije, posebno onoga što se dešavalo na Cetinju, govoreći o rušenju Njegoševe kapele na Lovćenu i izgradnji Mauzoleja, saopštio je da je u tom projektu učestvovala i Matica hrvatska, što je na neki način iznenadilo novinara koji je vodio intervju, pa je pitao – da li je to zaista tačno i da li za to ima dokaze. Gospodin Markuš je kratko rekao da je to istina, pa ću ovom prilikom, detaljnije razuvjeriti nevjerne Tome.
U avgustu 1969. održana je Prva, a u aprilu 1970. godine Druga sjednica Odbora za podizanje mauzoleja na Lovćenu (objema je predsjedavao Veljko Milatović). Krajnji zaključak oba zasijedanja? Ide se definitivno na uklanjanje Njegoševe kapelice, odnosno na njeno izmještanje na neku drugu, alternativnu lokaciju (spominjala su se Ivanova korita).
U maju 1970. sklapa se specifično političko-kulturno savezništvo Crne Gore i Hrvatske. Naime, predsjednik hrvatske vlade Dragutin Haramija, jedan od najistaknutijih protagonista „Hrvatskog proljeća“, primio je, u svom uredu, predstavnike Odbora za izgradnju Njegoševog mauzoleja na Lovćenu – Veljka Milatovića, Vanju Radauša, Grgu Gamulina i Dušana Vukotića – koji su, u ime Odbora, zamolili novčanu pomoć Izvršnog vijeća Sabora SRH.
A drugi čin (i logičan nastavak) takve saradnje i savezništva na relaciji Crna Gora – Hrvatska, dogodio se 14. maja 1971, kada je delegacija Grada Cetinja posjetila centralu Matice hrvatske u Zagrebu, i ovaj put, bar jednim dijelom, sa svrhom prikupljanja sredstava za finansiranje projekta na Lovćenu.
Cetinjane su ljubazno ugostili vodeći zvaničnici Matice hrvatske: Ljudevit Jonke, Miroslav Brandt, Zvonimir Komarica i Tvrtko Šercar (inače protagonisti priče oko Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika iz 1967).
Poseban kontakt sa Cetinjanima uspostavio je Upravni odbor Matice hrvatske Drniš (dakle, podružnice MH iz zavičaja Ivana Meštrovića), koji je osnovao Odbor za prikupljanje pomoći za podizanje Njegoševog mauzoleja na Lovćenu. Drnišani su to ovako obrazložili: „Naša dužnost je da finansijski pomognemo izgradnju ovog spomenika, koji simbolizira stogodišnju borbu crnogorskog naroda za slobodu, kao i saradnju između dvaju naših naroda…“
O hrvatskoj finansijskoj pomoći, pisao je, prije nekoliko godina, i ugledni hrvatski novinar i publicista Darko Hudelist, u serijalu „Bitka za Lovćen“ u beogradskom „Nedeljniku“, detaljno navodeći podatke o tome kako su Vlada Hrvatske, Matica hrvatska i druge hrvatske organizacije finansirale rušenje Njegoševe kapele na Lovćenu i izgradnju Mauzoleja.
Tako smo, uz pomoć Hrvata, srušili našu najveću svetinju, najvažniji simbol Crne Gore, i naravno Njegošev zavjet. Tim rušenjem najavljena je naša sudbina do današnjeg dana. To je bio početak komunističkog i klero-fašističkog obračuna sa pravoslavljem i crnogorskim Srbima, pa i sa samim Njegošem, ostvarenje planova Pircija Birolija i Sekule Drljevića o protjerivanju svega srpskog iz Crne Gore – od srpskog jezika i ćirilice, do Srpske pravoslavne crkve.
Izvor: Donko Rakočević/FB
