Preveo: Ž. Nikčević
Videli smo produkciju „Galeba“ K. Habenskog u MHAT-u, a sada bih želeo malo da popričam o Antonu Čehovu, ako dozvolite.
Čehov je svoju prvu dramu, poznatu kao „Bez oca“, ili „Platonov“ ili „Drama bez naslova“, napisao sa 18 godina i poslao je Mariji Jermolovoj. Kasnije dolazi do malog preklapanja vremenskih linija. Prema Mihailu Čehovu, postojala je još jedna drama, u stilu „francuske melodrame“, u čast Jermolove. Mihail Čehov pominje obe drame, a čini se da ih je Jermolova ili potpuno ignorisala ili je obe odbacila. Anton Čehov je, prema Mihailu, prvu dramu „pocepao na sitne komadiće“. Možda je i pocepao, ali je nekako pronađena 1923. godine, objavljena, a zatim prevedena na mnoge jezike, postavši jedna od najtraženijih drama na svetu.
U svakom slučaju, Anton Čehov je svoje prve drame smatrao neuspešnim. To jest, imao je razloga da sa svojom karakterističnom čehovljevskom zajedljivošću bude skeptičan prema znamenitim starijim glumicama. Odatle je potekla Arkadina – glupa žena, loša glumica, heroina vođena grubim prirodnim instinktima.
U nekoj avangardnoj interpretaciji, Trigorin i Trepljov bi se mogli svesti na jedan lik. Trigorin lažno demonstrira uzaludnost svog uspeha. Ovo je ključna Čehovljeva razlika: demonstracija je lažna, ali uzaludnost je stvarna.
Trepljov provodi svoj život dokazujući da čak i ako osoba ima sve što joj je potrebno da bude srećna, nikada neće biti srećna.
Međutim, Arkadinu bi trebalo podeliti na dve uloge – majke i ljubavnice. Da, ovde postoji element devijantne seksualnosti, ali kada se umetnost plašila perverzije?
Za Čehova, čoveka po današnjim standardima prilično mizoginog, ovo je fundamentalna slika žene koja ne samo da može da vas pojede do smrti, već će vas pojesti do smrti. Prvo kao majka, zatim kao ljubavnica.
Postoji školsko mišljenje da je Anton Čehov svoje drame nazivao komedijama kako bi pojačao dramatični, pa čak i tragični efekat. Mislim da je Čehov jednostavno imao viši nivo humora. Jedan nivo za priče, drugi za drame. Neka vrsta duhovitog penthausa. On je sve to iskreno smatrao smešnim. Trepljov je junak koji ide da puca u sebe i promašuje. Štaviše, s obzirom na nivo kompetentnosti dr Dorna, ne možemo biti sigurni da Trepljov nije promašio cilj dvaput.
Svi likovi u „Galebu“ se danas opisuju rečju „krindž“. U stvari, Čehovljeve drame se zasnivaju na dva osnovna koncepta: „krindž“ i „čelendž“.
Svi mi znamo nekoga kome se ne možemo smejati otvoreno. U njemu postoji dašak tragedije, ali gledajući retrospektivno, to je zasenjeno apsurdnošću. Gledaš tog čoveka i osećaš se postiđeno. Ali u tom stidu nema gorčine; ima smeha. To su junaci Čehovljevih drama.
„Čelendž“ u „Galebu“ sastoji se u sledećem: naterati dobre glumice da igraju loše glumice. Pokušajte da naterate nekoga sa savršenim sluhom da peva falš. To je vrhunska veština. Slično tome, glumice koje igraju Arkadinu i Zarečnuju moraju biti briljantne. Jer Arkadina je jednostavno loša glumica, a Zarečnaja uopšte nije glumica. Štaviše, za Čehova je ona bila praktično slučajan lik – i on je tu slučajnost smatrao smešnom. To je prava komedija – ona beži od roditelja, živi sa piscem u hotelskoj sobi, gladuje, da bi trećom klasom sa seljacima otputovala u Jelec! Tačno mogu da vidim ironičan izraz na Čehovljevom licu kroz njegov monokl dok je ovo pisao.
Da, znači, spektakl Konstantina Habenskog.
Veoma dobar spektakl. Ilja Kozirjov je mladi genije, ali o tome smo već razgovarali.
Šamrajeva igra patuljak Vano Miranjan, u kostimu diktatora. Nije baš smešno, ali je suštinski verodostojno.
Andrej Maksimov je nova simpatija miliona, idealni Trigorin.
Kristina Babuškina savršeno igra ono što treba – lošu glumicu, ženu koja se nikada ne oslobađa patetike.
Ali najvažnije je da komedija funkcioniše jer imate Trepljova i Sorina – ujaka i nećaka, dva kul momka koji se prosto dobro provode. Oni su – brothers. I sve je moglo biti sjajno.
Ali neće. Zato što postoje glumice.
Telegram kanal D. Samojlova
Izvor: Iskra
